Determinante stavova studenata medicine i zdravstvene njege prema osobama sa ometenošću

Authors

  • Andrijana Pavlović Medicinski fakultet Foča, Univerzitet u Istočnom Sarajevu
  • Bojana Mastilo Medicinski fakultet Foča, Univerzitet u Istočnom Sarajevu
  • Branislav Brojčin Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu
  • Olivera Kalajdžić Medicinski fakultet Foča, Univerzitet u Istočnom Sarajevu
  • Ljiljana Rašević Medicinski fakultet Foča, Univerzitet u Istočnom Sarajevu

DOI:

https://doi.org/10.7251/BII1402052P

Abstract

Uvod. Postoji veliko interesovanje za ispitivanje stavova prema osobama sa
ometenošću. Stavovi odražavaju našu predispoziciju da se prema određenim
društvenim grupama ponašamo na stereotipan i predvidljiv način.
Metode. Istraživanjem je obuhvaćeno 359 studenata Medicinskog fakulteta
u Foči, koji pohađaju dva studijska programa: studijski program Medicina
(77,2%) i studijski program Zdravstena njega (22,8 %). Uzorak su činili studenti
svih godina studija (Medicina od 1. do 6. godine i Zdravstvena njega od 1. do
4). Stavovi studenata ispitani su O formom Skale za procjenu stavova prema
osobama sa ometenošću (Attitude Toward Disabled Person Scale – ATDP, form
O). Učestalost kontakta ispitanika sa osobama s ometenošću provjeravana
je Skalom za procjenu učestalosti kontakta s osobama s ometenošću (Contact
with Disabled Person Scale – CDP). Podaci vezani za pol, starost, godinu studija,
studijski program i obuku dobijeni su demografskim upitnikom konstruisanim
za ovo istraživanje.
Rezultati. Rezultati pokazuju da studenti medicine (3,24 ± 0,55) i zdravstvene
njege (3,10 ± 0,64 ) imaju umjereno pozitivne stavove prema osobama s ometenošću.
Ni na jednom studijskom programu nije pronađena statistički značajna
razlika između godina studija i stavova prema osobama sa ometenošću, (p
>0,05), kao ni između pola i stavova (Medicina: t = 0,178, p=0,859, Zdravstvena
njega: t = 1,349, p = 0,181). Studenti studijskog programa Medicine (1,69 ±
0,50) i zdravstvene njege (1,68 ± 0,53) imaju nisku učestalost kontakta (nikada
ili jednom ili dvaput). Rezultati pokazuju da ne postoji značajna korelacija
između stavova i učestalosti kontakta ni kod studenata studijskog programa
medicine (r = 0,054, p = 0,374), ni studijskog programa Zdravstvene njege
(r = 0,22, p = 0,044).
Zaključak. Studenti oba studijska programa u okviru svojih studija ne dobijaju
dovoljno informacija o pacijentima sa ometenošću i načinu rada sa njima. U
okviru kliničke prakse rijetko se sreću sa pacijentima koji imaju neku vrstu
ometenosti, ne posjećuju ustanove za smještaj osoba s ometenošću (domovi,
zavodi, dnevni centri), niti dobijaju edukaciju o zdravstvenoj zaštiti tih osoba.

Published

2014-12-01