Ehokardiografija u ranoj detekciji poremećaja funkcije desne komore pri promjeni volumena krvi kod bolesnika na hemodijalizi

Abstract

Uvod. Poremećaji funkcije desnog srca su prediktori loše prognoze kod
pacijenata na programu hronične hemodijalize (HD). U ovoj studiji ispitivana
je validnost ehokardiografije u procjeni sistolne i dijastolne funkcije desne
komore kod pacijenata na HD.
Metode. Istraživanjem je obuhvaćeno 30 pacijenata (55±11 godina) na hroničnoj
HD kojima su rađene standardna 2D ehokardiografija i tkivni Doppler, prije
i nakon HD.
Rezultati. Ispitivanje sistolne funkcije desne komore prije i poslije HD je
pokazalo da su frakciona promjena površine – FAC (36%±11 vs. 34%±11,
p=0,464) i amplituda sistolne pokretljivosti anulusa trikuspidne valuvle
–TAPSE (25,2mm±4,8 vs. 24,2mm±5, p=0,207) bile u granicama normalnih
vrijednosti, nezavisno od smanjenja ukupnog volumena krvi nakon HD, dok
je frakciono skraćenje – Fs (43,8%±11,6 vs. 39,3%±13,2, p=0,014) bilo značajno
manje nakon HD, što pokazuje zavisnost ovog parametra od smanjenja cirkulatornog
volumena. Tei indeks desne komore pokazao je normalne vrijednosti,
nezavisno od smanjenja punjenja desne komore nakon HD (0,59±0,44 vs.
0,69±0,27, p=0,18). Evaluacija dijastolne funkcije desne komore preko brzina
transtrikuspidnog protoka (E talas, E/A) pokazala je značajno smanjenje brzina
nakon smanjenja volumena poslije HD, dok je odnos brzina E/E’ (6,02±3,19
vs. 5,66±1,83, p=0,599) ostao u granicama normalnih vrijednosti i nakon HD.
Zaključak. Ehokardiografska procjena sistolne funkcije desne komore pomoću
FAC i TAPSE, kao i procjena globalne funkcije miokarda pomoću Tei indeksa,
su pouzdane metode kod pacijenata na HD, pošto se njihove vrijednosti nisu
mijenjale u uslovima smanjenja cirkulatornog volumena nakon HD. Kao
pouzdan parametar za procjenu dijastolne funkcije kod pacijenata na HD se
može koristiti odnos brzina E/E’, koji se u ovom istraživanju nije značajno
mijenjao usljed smanjenja volumena krvi nakon HD.