Efekti kratkotrajne kombinovane insulinske terapije na glikoregulaciju i insulinosekretornu funkciju kod bolesnika sa tipom 2 dijabetesa i sekundarnim neuspjehom oralne terapije

Abstract

Uvod. Sekundarni neuspjeh oralne terapije se definiše kao izostanak povoljnog
reagovanja na oralnu terapiju koja je u prethodnom periodu bila
efikasna. Cilj rada je da se ispitaju rezidualni efekti kratkotrajne kombinovane
insulinske terapije na glikoregulaciju i insulinosekretornu funkciju.
Metode. Istraživanje je obuhvatilo 53 ispitanika sa tipom 2 dijabetesa i sekundarnim
neuspjehom oralne terapije koji su tri mjeseca liječeni kombinovanom
insulinskom terapijom (bazalni insulin plus metformin). Nakon
procjene akutnih efekata insulinske terapije, ispitanici su naredna tri mjeseca
liječeni oralnim antihiperglikemicima koje su koristili u momentu dijagnoze
sekundarnog neuspjeha, nakon čega su procjenjivani rezidualni efekti.
Rezultati. Tromjesečna kombinovana terapija dovela je do značajnog poboljšanja
glikoregulacije (glikemija natašte: 9,4 mmol/l vs. 6,1 mmol/l; postprandijalna
glikemija: 11,5 mmol/l vs. 7,3mmol/l; dnevni profil glikemije:
10,0 mmol/l vs. 7,2 mmol/l) i parametara insulinosekretorne funkcije (insulinemija:
16,63 mU/l vs. 10,8 mU/l; C-peptid: 1,53 μg/ml vs. 1,81 μg/ml) u
odnosu na period kada je konstatovan sekundarni neuspjeh oralne terapije
(akutni efekti). Tri mjeseca po prekidu insulinske terapije zabilježeno je samo
manje pogoršanje glikoregulacije i insulinosekretorne funkcije – rezidualni
efekat (glikemija: 7,1mmol/l; postprandijalna glikemija: 8,3 mmol/l; dnevni
profil glikemije: 8,4mmol/l; insulinemija: 13,3mU/l; C-peptid: 1,72 μg /ml).
Zaključak. Ponovno uvođenje oralnih antidijabetika nakon kratkotrajne primjene
insulinske terapije uslovljava lagano pogoršanje insulinosekretorne
funkcije, ali su ipak svi posmatrani parametri metaboličkog statusa u prosjeku
značajno bolji u odnosu na period prije kratkotrajne primjene insulina.