Identitet! Čovjeku i njegovoj zajednici tako potreban, kaomogućnost prepoznavanja ili subjektivnog uvida u vlastitu samobitnost. Nalazimo se,odnosno identifikujemo, u oblicima života koje sami projiciramo u individualnoj idruštvenoj sferi života, nekada sa takvom strašću da zaboravljamo da smo sami subjektisvake identifikacije. Drugim riječima, identitet je programsko-sadržajna projekcija uindividualnoj i društvenoj svijesti koja postaje dio nas samih, na osnovu kojeodređujemo ukupnost svojih misli, postupaka, očekivanja. Svjesnost i dosljednost uizgradnji identiteta nerijetko je mukotrpan posao, kako za pojedinca tako i za društvenugrupu. Osim toga, i nikad dovršen posao, jer nema gotovog, završenog, jednomzauvijek određujućeg identiteta. Osim kada je riječ o fizici našeg tijela (čak i onaiskazuje promjenljivost identiteta), zapravo postoji neprestano traganje za identitetom.Istorija čovjeka je traženje, nalaženje ili povremeno nalaženje identiteta, gubljenjeidentiteta, ponovno traganje za njim. Sa identitetom, jednostavno, ne možemo bitisigurni! U takvom kontekstu, kontekstu relativnosti trajanja i konkretnih uzrokanastanka, razvoja, mijenjanja, eventualnog nestajanja, treba pratiti i nacionalni identitet,odnosno religijski identitet. Ne posmatramo niti naciju niti religiju kao metafizičkeoblike postojanja, niti kao prirodne tvorevine, niti kao božanske tvorevine; u svakomslučaju, ne vidimo naciju ni religiju kao jednom i zauvijek određene tvorevine kojimasvi ljudi pripadaju bezrezervno, generalno, apriorno. Naprotiv, smatramo da sunacionalni i religijski identiteti samo jedni od vrlo bitnih identiteta u životu, ali ne i upotpunosti određujući identitet čovjeka i njegove zajednice. Ovaj tekst razmatramodalitete interferiranja nacionalnog i religijskog identiteta i, unutar tih modaliteta,pitanje izbora (individualnog i kolektivnog).
