GOVOR MRŽNJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Abstract

Govor mržnje, tačnije, zagovaranje mržnje na osnovu nacionanog porijekla, rase,
vjere ili po bilo kojem drugom osnovu, zauzima posebno mjesto u svakodnevnici
građana Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu društvenu opasnost i značaj koji
međunarodne i evropske institucije pridaju ovoj materiji, a posebno potencijal koji
govor mržnje može ispoljiti na uzrokovanje nestabilnosti u Bosni i Hercegovini,
neophodno je imati uhodan i efikasan mehanizam za borbu protiv ovog fenomena.
Generalno govoreći, sloboda izražavanja, kao korelativ govoru mrznje, proteže se i na
nepopularne ideje i izjave koje mogu da šokiraju, uvrijede, ili uznemire druga lica.
Brojne međuanrodne konvencije, međutim, ne samo da dozvoljavaju državama da
zabrane govor mržnje, nego to izričito zahtjevaju. Urođeno dostojanstvo i jednakost
svakog pojedinca je fundamentalni aksiom međunarodnog sistema zaštite ljudskih
prava. Stoga ne čudi da međunarodno pravo osuđuje izjave kojima se negira jednakost
ljudskih bića. Bosna i Hercegovina, je u skladu sa ovakvim međunarodnim okvirom,
usvojla niz propisa kojima reguliše govor mržnje, te uspostavila institucije koje imaju
zadatak da se bore protiv ove poajve.Propust da se preduzmu energičniji koraci u
suzbijanju govora mržnje produbljuje podijeljenost društva i olakšava formiranje
društvenih grupa koje smatraju da su bolje od ostalih ili da imaju pravo da nameću
svoju volju ostalima dok pravovremena reakcija na govor mržnje daje priliku tijelima
za provođenje zakona da predvide izbijanje ozbiljnih incidenta.