RESTRUKTURIRANJE PREDUZEĆA U REPUBLICI SRPSKOJ, REZULTATI I PERSPEKTIVE

Abstract

Početak 1990-tih godina donio je krupne ideološke, društvene, socijalne,
ekonomske promjene na našim prostorima i šire koje su obuhvaćene višestruko
kompleksnim pojmom tranzicija. Stihijski, neplanski, nekritički i, uglavnom
nametnut pristup finansijskoj stabilizaciji, liberalizaciji i privatizaciji, kao ključnim
odrednicama sveukupnog procesa tranzicije, učinio je domaća (društvena) preduzeća,
u značajno izmijenjenim uslovima privređivanja, gotovo neodrživim. Riječju, ova
preduzeća nisu uspjela da usklade dinamiku promjena u sopstvenoj mikro sferi
(poslovanje, organizacija, finansiranje) sa dinamikom promjena koje su dolazile
spolja. Restrukturiranje preduzeća nije ispunilo prvobitna očekivanja, u smislu
pripreme preduzeća za poslovanje u tržišnim uslovima jer nikad nije ni bilo
afirmisano niti dovoljno zastupljeno u našem pravnom i ekonomskom sistemu.
Razlozi za to su brojni. Stoga će, u ovom radu, naša pažnja biti usmjerena na
sagledavanje osnovnih karakteristika procesa privatizacije i restrukturiranja u
Republici Srpskoj. Namjera nam je da kroz kritičku ocjenu dosadašnjih rezultata
ukažemo na buduće pravce restrukturiranja koji bi, po našem mišljenju, doprinijeli
njegovoj konačnoj afirmaciji i dovođenju u funkciju aktivnog instrumenta za
poboljšanje sveukupne konkurentnosti domaćeg realnog sektora i ispunjenje ciljeva
društveno-ekonomskog rasta i razvoja.