ISKUSTVA PRIKLJUČENJA MALE POSTTRANZICIJSKE ZEMLJE EKONOMSKOJ INTEGRACIJI: poslovni slučaj Republike Hrvatske

Abstract

Priključenje male posttranzicijske zemlje
ekonomskoj integraciji trenutno ne osigurava dobrobiti kakve
stanovništvo nove članice priželjkuje. Ekonomska integracija
priključenje nove članice promatra prvenstveno u kontekstu
proširenja zajedničkog tržišta i mogućnosti ispunjavanja
financijskih obaveza nove članice koje punopravno članstvo
pretpostavlja. Kada mala posttranzicijska zemlja ispuni uvjete
za punoprav no članstvo u ekonomskoj integraciji, često nije niti
kadrovski niti stanjem društvene svijesti sposobna iskoristiti i sva
pripadajuća prava i financijska sredstva. Političke elite malih
posttranzicijskih zemalja često vizije osobnih karijera (u
ustanovama i tijelima ekonomske integracije) postavljaju ispred
interesa svoje zemlje. Zbog toga lobiraju za punopravno članstvo
neovisno o kadrovskom i stanju društvene svijesti lokalnog
stanovništva. Zbog toga se posljednjih desetljeća često događalo
da su nove članice u punopravno članstvo ekonomske integracije
pristupale kadrovski i društveno nespremne. Niz godina nakon
pristupanja ekonomskoj integraciji nisu u mogućnosti iskoristiti
sva predviđena prava. Posljedica preuranjenog punopravnog
članstva zbog novih financijskih obaveza su negativne posljedice
po nacionalnu bruto bilancu. Na temelju objedinjenih nalaza
istraživanja relevantnih autora koji su analizirali neželjena
iskustva Portugala i Španjolske u Europskoj uniji i Meksika u
Nafti provedeno je istraživanje iskustava Republike Hrvatske u
periodu nakon njenog priključenja Europskoj uniji. Sukladno
spoznajama toga istraživanja izložene su preporučljive sugestije
za njeno repozicioniranje u Europskoj uniji. Predstavljeni nalazi
istraživanja i sugestije korisni su za sve male posttranzicijske
zemlje Balkana koje teže članstvu u Europskoj uniji ili nekoj
drugoj ekonomskoj integraciji.