Ženski portreti u Tacitovim Analima

Abstract

U ovom radu se istražuju i analiziraju ženski portreti u Tacitovim Analima. Na osnovu analize prikazanih ženskih likova moguće je uvidjeti kakva je bila njihova uloga, uticaj i predstavljanje u istorijskom i političkom kontekstu. Glavna svrha rada je rasvijetliti na koji način je Tacit naslikao pojedine portrete žena sa svim njihovima skrivenim motivima, strastima i djelima po kojima su ostale upamćene. Ustanovljeno je kakva je Tacitova percepcija i reprezentacija žena, te uticaj ženskih likova na radnju i razvoj pripovijedanja. Žene su u Analima prikazane iz različitih perspektiva – društvenih, kulturnih i rodnih. Razotkriveni su kontrasti i paradoksi koji se javljaju u prikazu ženske snage i moći s obzirom na tradicionalno patrijarhalno rimsko društvo. Na osnovu kritičkog čitanja, identifikovani su subjektivni i objektivni opisi ženskih likova, to jest Tacitova simpatija ili antipatija prema nekima od njih, kao i njegov odnos prema ženama. Komparativnom analizom odabranih portreta došlo se do saznanja kakav je bio postupak portretisanja pojedinih ženskih likova. Pažnja je usmjerena i na jezik i stil, sa naglaskom na stilske i retorske elemente, koji otkrivaju implikacije i konotacije Tacitovih opisa.