ZAŠTITA GLEDATELJA/PUBLIKE U KONTEKSTU SPREČAVANJA MANIPULACIJE PUTEM MEDIJA

Abstract

Zaštita publike odnosno gledatelja i konzumenata različitih medija javila se kao potreba da se ograniči dodir između određenih sadržaja i osjetljivih dijelova publike, a u prvom redu se odnosi na djecu. Iako sadržaji koji se plasiraju putem medija mogu izazvati privremene i trajne posljedice i na odrasle, oni se uglavnom ne obilježavaju kao štetni, smatrajući medijsku publiku
zrelom i dovoljno sposobnom da sama odluči šta želi ili ne želi gledati ili slušati. Svi zabilježeni slučajevi u kojima se medijski sadržaj povezuje sa nekom negativnom posljedicom po publiku su doprinijeli da se zakonski ograniči emitovanje određenih sadržaja ili da se uskladi termin njihovog emitovanja. Mediji na određeni način moraju da obilježe emisije koje nisu adekvatne
uzrastu djece, ali i odraslih i upozore publiku da bi gledanje ili slušanje takvih sadržaja moglo nanijeti privremenu ili trajnu štetu određenim osobama. Takav pristup je sasvim opravdan i veoma efikasan u društvima sa visokom razinom medijske pismenosti. Međutim, tamo gdje je medijska pismenost na niskom nivou često dolazi do posljedica neadekvatne zaštite publike kao što su nasilje, pornografija, delinkventnost i sl. i to kao rezultat primijenjenih uzoraka socijalnog ponašanja stečenih putem medija.