Penzijsko osiguranje – „bauk današnjice“, mogućnosti i ograničenja za preobražaj

Abstract

Bauk kruži svijetom. To je bauk bankrotiranog sistema državnog penzijskog osiguranja.1 Ovu tvrdnju Josa Pinere potvrđuje činjenica dadanas u svijetu najveći broj zemalja imaju PAYGO sisteme koji se zasnivaju na principu međugeneracijske solidarnosti. Odavno su ovakvipenzijski sistemi u krizi i kao takvi su postali problem, čije loše stanje se sve više usložnjava, a ne nikako pozitivno rješava. Najvećiproblemi PAYGO sistema (međugeneracijske solidarnosti) jesu ekonomski problemi – fi nansiranje, demografski problemi, organizacioniproblemi i na kraju problemi političke prirode, koji snažno utiču na ekonomske. Nijedna zemlja dosad nije preobrazila svoj sistem u smisludobrog rješenja, koji bi se mogao uzeti kao svijetli primjer današnjice. Dakle, nema idealnog modela penzijskog sistema koji bi mogaoposlužiti svim drugim, da svoj penzijski sistem preobraze po modelu najuspješnije zemlje. Većina teoretičara u današnje vrijeme smatrada je Čile država koja je napravila najveći iskorak u smislu preobražaja penzijskog sistema i da je to svijetli primjer koji možda trebaslijediti većina zemalja u svijetu. Šta je zapravo Čile uradio? Tvorac čileanskog preobražaja penzijskog sistema Jose Pinera svojim projektomnaprosto je likvidirao obavezno penzijsko osiguranje, država je prešla na drugi vid osiguranja, a to je kapitalizirana štednja. Pozitivniefekti tog preobražaja mjere se i danas, a prema ocjeni javnosti, oni se kreću uzlaznim trendom. Na tom putu ka uspješnom preobražaju,a boreći se protiv svih ograničenja, danas su zemlje Latinske Amerike (Peru, Bolivija, Meksiko itd.) koje žele da svoje penzijske sistemereformišu po uzoru na preobražaj Čilea. Neće biti lako, vrijedi ona „koliko god država, toliko novih modela penzijskih sistema“.