Odredba o budućoj saradnji optuženog i javnog tužioca u sporazumu o priznanju krivice - co operation agreement

Abstract

Krivičnoprocesna zakonodavstva u Bosni i Hercegovini 2003 godine prihvatila su sporazum o priznanju krivice kao moderan institut. Jedan od argumenata kojim se opravdava je onaj po kome može omogućiti da se od optuženog dobiju važne informacije o drugim učiniocima i krivičnim djelima, posebno kod tzv. organizovanog kriminala. Iako se često primjenjuje još uvijek kod njega postoji niz spornih, kako teorijskih, tako i praktičnih pitanja. Jedno od njih je i predmet sporazuma o priznanju krivice. Krivičnoprocesni zakoni u BiH, za razliku od većine ostalih koja to čine više ili manje potpuno, ne propisuju šta on mora, šta može, a šta ne smije da reguliše. Iako to oni i ne spominju praksa je prihvatila mogućnost da sporazum o priznanju krivice sadrži odredbu kojom se reguliše buduća saradnja optuženog i javnog tužioca. Činjenica da je ovo pitanje neregulisano u praksi stvara mnogo problema jer nedostaju procesni mehanizmi koji štite stranke prilikom ostvarivanja te osjetljive saradnje. U radu se iznose zaključci do kojih se došlo istraživanjem 1.076 sporazuma zaključenih u Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci od 2011. do 2019. godine. Razmatranje ove problematike treba da doprinese boljem razumjevanju ovog instituta, njegovoj pravilnijoj primjeni, ali i da ukaže na nova zakonska rješenja primjerenija praktičnim potrebama i teoretskim postavkama, koja će omogućiti da njegove dobre strane još više dođu do izražaja.