POBIJANJE UPRAVNOG PORAVNANJA

Abstract

Iako je poravnanje nekarakteristično za upravni postupak, radi se o važnom sporazumu stranakasa kojim uređuju sporne odnose i to na osnovu uzajamnih popuštanja.Poravnanje koje je zaključeno i službeno potvrđeno ima pravnu snagu izvršnog rješenja i može se izvršiti,ali samo protiv lica koje je u poravnanju učestvovalo. Sporazum stranaka mora biti i službeno potvrđen,unošenjem sadržine postignutog sporazuma u zapisnik.Poravnanje se ne može poistovijetiti ni po sadržini ni po pravnoj prirodi sa rješenjem donesenim uupravnom postupku.Na njega se ne mogu primijeniti pravna sredstva predviđena ZUP-om, jer se oni isključivo odnose naupravne akte. Protiv poravnanja se ne može voditi ni upravni spor, jer je predmet tog spora isključivo ocjenazakonitosti tog akta.Kako je nesporno da poravnanje zaključeno u upravnom postupku ima građanskopravno dejstvo, postavljase kao važno pitanje da li se poravnanje može smatrati dvostranim pravnim poslom. Ukoliko stranka smatrada je poravnanje zaključeno u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare, može ga pobijati jedinoodgovarajućom građanskom tužbom pred nadležnim sudom, u parnici.S obzirom na pravnu prazninu smatramo da je za potpuno regulisanje ove materije i pravnu sigurnost uodređenoj mjeri neophodna primjena instituta građanskog prava i sudske prakse.