Uzimajuci u obzir dosadašnja postignuća u obrazovanju na poĉetku 21. vijeka, još uvijek, kao stalna i do kraja neistraţena tema, nameće se pitanje rada sa darovitim pojedincima u obrazovnom procesu. Cilj rada je da se prevaziĊe pojam „prosjeĉnosti“ u radu sa darovitom djecom. Od radnika u obrazovanju, kao nosioca vaspitno-nastavnog procesa oĉekuje se da budu upoznati sa pojmom darovitosti i karakteristikama darovitih uĉenika, da prepoznaju i identifikuju darovite uĉenike, da omoguće adekvatan naĉin rada takvim uĉenicima kao i da prepoznaju i podrţe njihove potrebe. Ovaj struĉni rad govori, upravo o tome, da je danas potreba, a ne samo ţelja ostvariti uspješnu formu prepoznavanja darovitih uĉenika, prvo u smislu njihovog vlastitog napredovanja, a zatim i struĉnog upravljanja obrazovnom institucijom.
