Na formiranje ekološke svijesti današnjeg ĉovjeka, djeluje ĉitav niz faktora: nauka, obrazovanje, praktiĉna aktivnost... Socijalni faktori (porodica, susjedstvo, predškolska ustanova, škola, vršnjaci, mas-mediji i drugo), smatraju se najvaţnijim faktorima koji utiĉu na ekološko vaspitanje i obrazovanje. Edukacijom mladih od najranijeg uzrasta formira se neophodan nivo ekološke svijesti. Ekološka svijest kod djece i omladine se razvija u procesu vaspitanja i obrazovanja, a najvaţniji faktor obrazovanja je škola. Krajnji cilj ekološkog vaspitanja i obrazovanja treba postaviti da sama liĉnost dosegne ekološku vaspitanost, neophodnu da bi se moglo pravilno odnositi prema ţivotnoj sredini. To znaĉi da moramo pronaći najbolje moguće nastavne programe, udţbenike, osposobiti nastavnike i predavaĉe u školama, uvesti vannastavne aktivnosti, javnu kulturu… odnosno, unaprijediti, poboljšati, prilagoditi sam školski ambijent u cilju razvoja ekološke svijesti i ekološkog vaspitanja od najranijeg uzrasta.
