BEZBJEDNOST U ŠKOLAMA SA OSVRTOM NA ZNAČAJ SISTEMSKOG PRISTUPA RAZVOJU BEZBJEDNOSNE KULTURE UČENIKA
DOI:
https://doi.org/10.7251/SOCSR2526009DAbstract
Sve učestalije verbalno i fizičko nasilje, upotreba hladnog i vatrenog oružja, bombaške prijetnje, alkoholizam, pušenje, konzumiranje narkotika, zloupotreba savremenih tehnologija, razni TikTok i slični izazovi samo su neka od devijantnih (patoloških) ponašanja mladih koja zahtijevaju planski i sistematičan pristup konceptu zaštite i bezbjednosti učenika, nastavnika i ostalog školskog osoblja. To podrazumijeva sprovođenje i određenih bezbjednosnih mjera u školama, procjenu rizika prijetnji, instaliranje bezbjednosnih sistema, odnosno adekvatnu fizičko-tehničku zaštitu. Da bi zaštita učenika bila što efikasnija potrebno je i adekvatno sticanje i razvijanje znanja i vještina o bezbjednosti. Sa ciljem podizanja nivoa bezbjednosne kulture u sistemu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Republici Srpskoj, prije izvjesnog vremena, u pojedine osnovne i srednje škole uveden je, kao eksperimentalni, predmet „Humanost i bezbjednost“. U radu se, između ostalog, ukazuje na značaj razvoja bezbjednosne kulture učenika i potrebu kreiranja adekvatnih nastavnih sadržaja primjerenih našim bezbjednosnim i obrazovnim potrebama. Ti sadržaji bi, smatramo, doprinijeli efikasnijoj zaštiti učenika i smanjenju devijatnog ponašanja.