IGRA KAO EGZISTENCIJALNI FENOMEN

Abstract

Brojni fenomeni javnog i skrivenog igranja (borba za nešto ili pred- stavljanje nečega) prisutni su kod čovjeka u svim životnim dobima, od prvobitne zajednice do danas. Igra, kao ophođenje sa imaginar- nim prividom, jeste dio čovjekove individualne i kolektivne egzistenci- je. Svih pet egzistencijalnih fenomena: smrt, ljubav, borba, rad i igra, obuhvaćeni su igrom i izraženi su kroz igru (E. Fink). Igrom su prožete sve značajne iskonske djelatnosti zajedničkoga ljudskog življenja (go- vor, mit, kult i sl.). U činu igranja imaju korjen sve podsticajne sile društvenog života (od ekonomije do umjetnosti). Igra uzdiže ljudsko postojanje iznad onog čisto biološkog, vegetativnog. Ona ukrašava i dopunjuje život. Ovo upućuje na njenu važnost za pojedinca (biološka funkcija) i za društvo (izražajna snaga, stvaranje duhovnih i socijal- nih veza, izraz ideala zajedničkog života) (J. Huizinga). Igrački im- pulsi i elementi, koji postoje u i izvan svijeta igre, određuju postojanje različitih vrsta igara: igre takmičenja, igre na sreću, igre prerušavanja i igre zanosa. Dominacija neke od ovih vrsta igara u nekom društvu oslikava to društvo – njegov stil i vrijednosti (R. Kajoa). U savreme- nom društvu sve više iščezavaju igrački elementi, a u igri se sve više manifestuju patološka stanja i sklonosti pojedinaca i grupa.