Intervju kao sublimacija tačnosti, objektivnosti, cjelovitosti izanimljivosti istraživanja i prikupljanja podataka, prisutan je u nauci, ali i u massmedijima. Teoretičari su saglasni da je intervju popularan zbog prirodnosti, uvjerljivostii jasnoće poruke, te se kao metod i tehnika odavno primjenjuje i u novinarstvu. Često jeeksploatisan kao osnova ili samo jedan segment mnogih novinarskih žanrova i to mudaje veću popularnost u odnosu na ostale novinarske rodove. Od pojave intervjuapočetkom 19. vijeka, prisutne su stalne dileme autora kako posmatrati intervju: kaometod, tehniku ili kao oblik novinarskog izražavanja. U svijetu stalnih društvenihpromjena sve je manje sredstava za istraživanje i istraživačke tekstove, a tad intervjudobija na značaju, jer predstavlja „najlakši put“ dolaženja do informacija.
