Zaštita žena od nasilja, uključujući nasilje u porodici, je obavezakoja mora biti jasno artikulisana u zakonima i operacionalizovana kroz politikedjelovanja. Žene imaju pravo na život slobodan od nasilja. Obaveza države je da im topravo prizna, omogući da u njemu uživaju, a u slučaju kršenja prava, obezbijedi svuneophodnu pomoć, podršku i zaštitu i spriječi da se nasilje ponovi. Konvencija SavjetaEvrope o prevenciji i sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici usvojena je7. aprila 2011. godine kao prvi pravno obavezujući dokument ove organizacije. SvrhaKonvencije je, između ostalog, zaštita žena od svih oblika nasilja i prevencija, kažnjavanjei eliminacija nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Kao prvi pravnoobavezujući pravni dokument kojim su objedinjeni i unapređeni standardi u oblastiprevencije, podrške, zaštite i javnih politika u oblasti nasilja prema ženama, uključujućii nasilje u porodici, predstavlja dokument koji će, sasvim sigurno, označiti prekretnicuu suprotstavljanju nasilju u porodici u svim državama članicama Savjeta Evrope, patako i u Bosni i Hercegovini. Podaci o rasprostranjenosti nasilja u porodici u Bosni iHercegovini, sa izuzetkom podataka Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpskei Federalne uprave policije, nisu dostupni, odnosno, nepotpuni su i ne ukazuju na rodnozasnovanu prirodu nasilja u porodici. Zakoni koji omogućavaju izricanje zaštitnih mjerasu sveobuhvatni, ali postupci za izricanje mjera nisu usklađeni sa potrebama žrtava,predugo traju i normiraju se i doživljavaju kao kazna za počinioca nasilja, umjestoinstrument zaštite žrtava. Bez obzira na sveobuhvatnu pravnu regulativu u oblastinasilja u porodici i vladine politike i strategije djelovanja, u Bosni i Hercegovini postojeproblemi kada je u pitanju zaštita žena koje su preživjele nasilje u porodici.
