IZVJEŠTAVANJE U VANREDNIM SITUACIJAMA NA PRIMJERU COVID 19

Abstract

Svi ljudi tokom života proživljavaju krizne situacije, svako od nas ima lična iskustva krize; ona su različita, no većina nas može se prepoznati u pojmu kriznog stanja. Teško bismo se sjetili osobe koja nije doživjela i proživjela npr. gubitak drage osobe, materijalnih ili osjećajnih vrijednosti. Jednako kao i pojedinci, krizu mogu prolaziti i organizacije. Teška povreda ili smrtni slučaj na radnom mjestu, istraga u firmi, promjena vlasništva preduzeća, proizvod ili usluga osumnjičeni za štetni učinak na kupce ili stanovništvo. Nema toga dijela poslovanja u kom se kriza ne može pojaviti. U koliko smo slučajeva dobili istinitu i jasnu poruku o događaju, a koliko smo često svoj stav o događaju zasnivali na informacijama iz pouzdanih izvora? Za uspješno rješavanje krize potreban je unaprijed napravljen plan koji se sastoji od dva podjednako važna elementa: plana rješavanja krize i plana komunikacije u kriznoj situaciji. Krizno komuniciranje je interaktivni proces, a može se definisati kao razmjena informacija i mišljenja prije, tokom, te nakon izbijanja krizne situacije. Pod pojmom „krizna situacija“ podrazumijeva se specifični, neočekivani i neuobičajeni događaj koji stvara visoki nivo neizvjesnosti i prijetnje ili doživljaja prijetnje prioritetima pojedine organizacije. Krizno komuniciranje uključuje pojedince, grupe i ustanove (organizacije). Poruke su u kriznom komuniciranju često višestruke, s ciljem eliminisanja uticaja krize i smanjivanja uticaja krize na minimum.