OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE, ENERGETSKA EFIKASNOST I ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE U BOSNI I HERCEGOVINI

Abstract

Rast potreba za energijom i energetskim resursima u svijetu slijedi
eksponencijalni trend od druge polovine 20. vijeka. Potrebe za svim oblicima energije,
pa tako i za fosilnim gorivima, bit će u budućnosti još više izražene. Energetski resursi
mogu se podijeliti u dvije velike grupe: primarni neobnovljivi (fosilna i nuklearna
goriva) , primarni obnovljivi – alternativni (voda, Sunce, vjetar, morske struje i talasi,
geotermalni izvori, biomasa i sl) i sekundarni za čije dobijanje se mora upotrebiti neki
od primarnih resursa (električna struja i vodonik kao gorivo budućnosti). Prirodne
zalihe fosilnih goriva sve su manje i teže dostupne za eksploataciju. Prema nekim
procjenama, do danas je iscrpljena polovina svjetskih zaliha nafte, a vjeruje se da će
znatno pomanjkanje nafte na svjetskom tržištu uslijediti oko 2020. godine. Za razliku
od neobnovljivih izvora energije, kojih ima u ograničenim količinama i koji i
onečišćuju životnu sredinu, obnovljivi ili alternativni izvori energije mogu se praktično
neograničeno koristiti i ne zagađuju životnu sredinu u tolikoj mjeri kao neobnovljivi
izvori. Osnovni lokalni izvori energije u BiH su ugalj i hidroenergija. Bosna i
Hercegovina uvozi gas i naftu. Kad su u pitanju alternativni obnovljivi energetski
izvori, tu se u BiH podrazumijevaju uglavnom male hidroelektrane i mogućnosti
korištenja solarne i geotermalne energije, te vjetra i biomase, što je tema ovog rada.