DOKAZIVANJE NEMATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU KLEVETE

Abstract

Zbog relativno kratkog perioda primjene Zakona o zaštiti od
klevete2, u postojećoj sudskoj praksi javljaju se dileme, počev od toga da li ovaj zakon
kao lex specialis isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima, pa do toga da li je
pravnim osobama moguće dosuditi naknadu štete zbog povrede ugleda i časti usljed
klevete. Jedna od značajnijih dilema, kojom će se baviti ovaj rad, a povodom koje
domaći sudovi do danas zauzimaju različita stajališta, je ona u pogledu dokaznih
sredstava koje je nužno provesti radi dokazivanja postojanja i intenziteta nematerijalne
štete u postupcima naknade štete zbog klevete. Tako pravna stajališta variraju, počev od
toga da je duševnu bol zbog povrede ugleda i časti nužno dokazivati odgovarajućim
medicinskim vještačenjima, pa do toga da sud prema vlastitoj procjeni određuje visinu
naknade ovisno o okolnostima svakog slučaja, bez potrebe za dokazivanjem činjenice
štete. Ovako različita sudska praksa dovodi do različitih ishoda u sporovima sa istom ili
sličnom činjeničnopravnom osnovom, što je u koliziji sa ustavnim principima vladavine
prava i jednakosti svih građana pred zakonom. Autor u radu analizira odredbe
materijalnog i procesnog prava koje se odnose na konkretnu materiju, uspoređuje
sudsku praksu redovnih sudova u Federaciji BiH sa praksom Ustavnog suda Bosne i
Hecegovine, te obrazlaže hipotezu da je u postupcima radi ostvarivanja naknade štete
zbog klevete, nužno dokazivati činjenicu nastanka štete, ali da je tužitelj slobodan u
pogledu izbora dokaznog sredstva na tu okolnost.