DRUŠTVENA REAKCIJA NA RODNO ZASNOVANO NASILJE U PORODICI

Abstract

Iako je nasilje prema ženama, a posebno nasilje u porodici,
problem koji pogađa žene širom planete, ono ipak nije bilo prepoznato kao kršenje
ljudskih prava sve do osamdesetih godina 20. vijeka. Nakon što je rodno zasnovano
nasilje prema ženama u porodici prepoznato na međunarodnom nivou kao poseban
oblik kršenja ženskih ljudskih prava, zemlje članice Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope
pristupile su donošenju zakona kako bi sankcionisale ovu vrstu nasilja. Ovaj proces nije
mimoišao ni Republiku Srbiju, Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ubrzo po
usvajanju ovih propisa postalo je jasno da su oni samo prvi korak ka sprečavanju nasilja
u porodici. Da bi se u pravu na život slobodan od nasilja u porodici i uživalo, osim
izmjene pravnih propisa potrebno je uticati i na izmjenu nepisanih društvenih normi
koje nameću ženama i muškarcima pravila ponašanja koja su u određenom vremenu i
na određenom prostoru prihvaćena kao uobičajena. Da bismo razumjeli zbog čega se
današnji stvarni položaj žena razlikuje od onoga koji im je formalno omogućen pravnim
propisima, kako međunarodnim, tako i regionalnim i nacionalnim, drugim riječima, da
bismo dali odgovor na pitanje zbog čega i danas naše društvo i pojedinci koji ga čine
opravdavaju nasilje prema ženama, ali i razumijemo zašto žene trpe nasilje iako ga
pisana pravila ne dozvoljavaju, neophodno je sagledati širi društveni kontekst unutar
kojeg se nasilje prema ženama događa. Analiza ovih normi ukazuje na teškoće sa
kojima se suočavaju žene koje odluče postupiti na drugačiji način od onog njima
propisanog i očekivanog.