PREUZIMANJE RIZIKA I POSLOVA OSIGURANJA U REOSIGURANJU

Abstract

Osiguravajuće kompanije u svom poslovanju sreću se sa različitim
rizicima koji ih upućuju na potrebu traženja sigurnosti. Preuzimanje rizika od klijenata
predstavlja samo po sebi opasnost za osiguravajuća preduzeća, a pored toga prete im i
druge opasnosti kao što je rizik poslovanja, ulaganja, usklađivanja sa zakonskom
regulativom i drugi rizici.
Osiguravači tako sigurnost traže i nalaze u uzajamnosti i povezanosti,
solidarnosti i podeli rizika među sobom kroz sistem reosiguranja. Reosiguranje svoj
nastanak i postojanost duguje činjenici da ni jedno društvo za osiguranje ne može ili ne
želi samo nositi sve rizike koje je preuzelo. Isto tako niti jedno nacionalno tržište
osiguranja ne zadržava sve preuzete rizike, već ih djelimično prenosi na svjetsko tržište
reosiguranja. Drugim riječima, reosiguranje kao instrument dodatne diversifikacije
rizika nezaobilazna je potreba svakog društva za osiguranje i važan sastavni deo svakog
nacionalnog tržišta osiguranja.
Osiguravajuće društvo se reosigurava kod jednog reosiguravača, a taj prenosi
dalje, ne jednom, već desetinama reosiguravača - svakome tek nekoliko postotaka ili
čak promila rizika. Time se bitno umanjuje takozvani rizik likvidnosti osiguravača, tj.
opasnost da reosiguravač neće biti finansijski sposoban da isplati neku veliku štetu
budući da rizik nije na jednom, već na desetinama reosiguravača.
Osiguravači čiji su portfoliji izloženi katastrofalnim događajima, kao što su
oluje, poplave, požari ili zemljotresi, imaju jaku potrebu za pokrićem reosiguranja kod
većih i snažnijih i ekonomski moćnijih reosiguravajućih kompanija ili kuća.