Sjećanje: „Doživotni sam pacijent genocida“

Abstract

Ako se pojam pacijent prevede kao onaj koji trpi i pati, tu poziciju trpljenja i patnji izdržao sam za stotine života, kao višegodišnji pacijent s 40 operacija na kostima, dvije na srcu i nekoliko kliničkih smrti. Genocid mi je ostavio veće patnje od toga.

Bio sam superaktivno dijete — goropadan. Baka, koju sam oboža- vao, zvala me je goropadnikom i govorila da nikada neću svoju kuću imati. Naučio sam čitati prije osnovne škole, od starije braće. Zavolio sam knjigu, a to je posebno radovalo moga oca. I on je pjesme pisao. Ra- zumio je i stimulirao moju žeđ za knjigama i na račun drugih poslova. Ljutio me je najviše onaj tko bi me s knjigom razdvajao. To je moralo ići na štetu drugih seoskih poslova. Imali smo biblioteku s oko 2000 knjiga. To je seoska rijetkost.