POPULARNA GLAZBA I PATRIJARHAT: ANALIZA PJESAMA O MUŠKOJ DOMINACIJI, TOKSIČNIM ODNOSIMA I NASILJU NAD ŽENAMA

Abstract

Od najranije dobi ljudi oblikuju svoje stavove, vrijednosti i obrasce ponašanja pod utjecajem brojnih društvenih, kulturnih ali i medijskih čimbenika. Uz obiteljski odgoj i obrazovni sustav, popularna kultura, osobito glazba, ima izrazito važnu ulogu u formiranju percepcije uloga muškaraca i žena i društvenih normi. Budući da glazba predstavlja jedan od najaktualnijih oblika svakodnevne zabave, njezin se utjecaj često podcjenjuje, iako je snažan i dugotrajan. Popularne pjesme koje glorificiraju patrijarhalne obrasce, ljubomoru i nasilje nad ženama prisutne su na zabavama, u medijskim prikazima, na društvenim mrežama i digitalnim platformama. U takvom okruženju njihove se poruke lako internaliziraju te oblikuju razumijevanje moći, kontrole i intimnih odnosa kod slušatelja i slušateljica. Analiza pjesama poput Garavušo garava (1998) Miroslava Škore, čiji stihovi „Bit ćeš moja ili ničija“ eksplicitno impliciraju posjedovanje žene, kao i pjesama izvođačica poput Cece Ražnatović, pokazuje jasno prisutne obrasce objektivizacije žena i normalizacije nasilja. Ovi primjeri otkrivaju da popularna glazba ne djeluje u vakuumu, nego u kontinuitetu s društvenim stavovima koji već postoje u kolektivnoj kulturi. Takvi tekstovi ne samo da odražavaju patrijarhalne strukture nego ih dodatno učvršćuju, često romantizirajući mušku dominaciju i prebacujući odgovornost za nasilje na žene. Na taj način popularna glazba ne funkcionira samo kao zabava, nego i kao medij reprodukcije društvenih stereotipa i vrijednosti koji podržavaju kulturu nasilja. Razumijevanje takvih mehanizama ključno je za razvoj kritičkog odnosa prema popularnoj kulturi. Svrha ovoga rada jest analizirati ulogu glazbenih tekstova u te istaknuti potrebu uključivanja kritičke medijske pismenosti u obrazovanje i u formiranje svijesti mladih generacija o ravnopravnosti, etici i društvenoj odgovornosti.