RESOCIJALIZACIJA OSUĐENIH LICA IZ UGLA PENOLOGA

Abstract

Resocijalizacija je proces postupnog reintegrisanja prestupnika iz kriminalne podgrupe u društvenu zajednicu kao grupu. Od resocijalizacije se očekuje da izmjeni ona lična svojstva osuđenika koja su povezana sa kriminalnim ponašanjem i da ih tako osposobi za integraciju u društveni život. Modeli resocijalizacije su se mjenjali i dopunjavali kroz istorijiski razvoj same penologije kao nauke i svaki od njih je imao važnu ulogu u prevaspitavanju osuđenih lica. Danas model resocijalizacije teži humanizaciji i individualizaciji tretmana, ali i potrebi da osuđenik prije svega prihvati aktivnu ulogu u procesu prevaspitanja i realizacije programa postupanja. Prevaspitni tretman i proces resocijalizacije veoma su usko povezani, jer uspješan ishod prevaspitnog tretmana doprinosi uspješnosti resocijalizacije. Zato je pedagoški pristup u procesu resocijalizacije ključni faktor za njihovu uspješnu rehabiliticiju i reintegraciju u društvenu zajednicu. Međutim brojne društvene promjene zahtjevaju i drugačiji pristup prema osuđeniku u toku procesa resocijalizacije kako u pogledu vaspitno – korektivnog postupanja i metodike rada sa osuđenim licima, tako i u pogledu radnog angažovanja i sticanja obrazovnih i socijalnih kompetencija kroz neki od neformalnih vidova učenja.