ZASTITA CIVILA U ORUZANIM SUKOBIMA - ANALIZA PROPISA I DEFINICIJA PROBLEMA

Abstract

Znanost medunarodnog humanitarnogprava nikada u povijesti nije bila razvijenija od one koju danas poznajemo, ali civili, kao kolateralne zrtve, i dalje snose najveceposljedice oruzanih sukoba. Dok u 21. stoljecu vecina oru- zanih sukoba ima unutarnji; nemedunarodni karakter, apsurdno je ali istinito, da je vecina obicajnih i kodificiranih pravila iz ove materije formalno primje- njiva samo na medunarodne sukobe. Medutim, osobama koje ne sudjeluju u neprijateljstvima nije bitna kvalifikacija sukoba u kojem su se zatekli. Bitan im je raspon zastite koja ce im biti pruzena za iste posljedice koje bez svoje krivn- je trpe. Predmet istrazivanja bio je utvrditi stupanj zastite civila u svim kvali- ficiranim oruzanim sukobima, odnosno ukazati na razlicitosti u zastiti, sto je znanstvenim metodama deskripcije, sinteze i analize, ovim radom dokazano. U clanku jeprikazan polozaj i stupanj zastite civila u medunarodnim oruzanim sukobima, polozaj civila u nemedunarodnim oruzanim sukobima, razlicitosti u tim zastitama, a citateljima jeponuden i sazetprikaz„pravnih praznina“ u odredbama cetiriju Zenevskih konvencija o zastiti zrtava rata od 12.08.1949. godine i triju Dopunskih protokola uz Zenevske konvencije iz 1977. i 2005. godine. U zakljucku autori iznose konstataciju kako zastita civila u oruzanim sukobima nije konacno zajamcena konvencijskim odredbama, sto rezultira teskimposljedicama upraksi te ukazuju napotrebu dodatnihpojasnjenja skure definicije civila u nemedunarodnim oruzanim sukobima. Unifikacija pravila medunarodnog humanitarnog prava je, prema autorima, conditio sine qua non.