Analiza zakonske regulative u oblasti očuvanja životinjskih genetičkih resursa Republike Srpske

Abstract

Osnovni međunarodni standardi koji definišu ciljeve, prioritete, mjere i obaveze, kako u očuvanju biološke raznovrsnosti, tako i u zaštiti genetičkih resursa u stočarstvu, odnosno zaštiti autohtonih rasa domaćih životinja, sadržani su u Globalnom akcionom planu Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), kao i Konvenciji o biološkoj raznovrsnosti. Pristupanjem međunarodnim konvencijama, BiH/RS se obavezala da će uspostaviti sistem mjera kojim će se omogućiti očuvanje biološke raznovrsnosti i zaštitu autohtonih i ugroženih rasa domaćih životinja. Nepostojanje registra autohtonih rasa sa preciznim podacima o vrsti, brojnom stanju i lokacijama grla, onemogućava preduzimanje mjera zaštite i sprečavanje nelegalnog izvoza, čime se ugrožava njihov opstanak. Zakonska regulativa koja bi regulisala inventarizaciju i zaštitu genofonda još uvijek ne postoji, a u oblasti genetičke raznovrsnosti veoma mali broj naučnih i stručnih radova posvećuje pažnju o autohtonim rasama. Sa aspekta očuvanja animalnih genetičkih resursa potrebno je u što kraćem vremenskom roku predložiti i usvojiti Zakon o genetičkim resursima Republike Srpske, kao i izmjene i dopune Zakona o stočarstvu RS, te donijeti programe i pravilnike koji su od ključne važnosti za upravljanje genetičkim resursima u stočarstvu, a u skladu sa međunarodnim standardima.