Stanje orofacijalne muskulature i artikulacije kod dece koja mucaju

Abstract

Uvod. Disfunkcija orofacijalne muskulature kod dece je jedan od
uzroka nastanka artikulacionih poremećaja, a ako su smetnje artikulacija
udružene sa mucanjem, komunikacija je upadljivo otežana.
Cilj istraživanja je bio da se uporedi stanje oralne praksije i artikulacije
glasova kod dece osnovnoškolskog uzrasta koja mucaju
sa stanjem oralne praksije i artikulacije glasova dece istog uzrasta
koja ne mucaju.
Metode. Uzorak se sastojao od eksperimentalne grupe koju je činio
31 pacijent Zavoda za psihofiziološke poremećaje i govornu
patologiju „Prof. dr Cvetko Brajović“ i kontrolne grupe od 31 deteta
osnovnoškolskog uzrasta koja nisu mucala. Od instrumenata je primenjen:
Globalni artikulacioni test, Test oralne praksije (TOP) kao
i Test za funkcionalno ispitivanje orofacijalne muskulature. U statističkoj
analizi korišćen je Hi-kvadrat test, Fisher-ov egzaktan test,
Kruskal-Wallis-ov test, i Spearman-ov Ro koeficijent.
Rezultati. Raspodela pacijenata po stepenu mucanja nije ravnomerna,
a najviše je bilo pacijenata sa umerenim stepenom mucanja
(χ2 = 6,45; p = 0,0397). Na TOP uočene su statistički značajne razlike
između grupa u ocenama za ajtem oblizivanje i lepeza (p < 0,05).
Poređenje rezultata TOP i stepena mucanja pokazalo je da rezultati
testiranja ni za jednu od varijabli ispitanih TOP ne zavise od stepena
mucanja. Na Testu za funkcionalno ispitivanje orofacijalne muskulature
rezultati pokazuju da samo u ajtemu oblizivanja postoji
statistički značajna razlika (χ2=3,72; p ≈ 0,05). Na Globalnom artikulacionom
testu, utvrđena je statistički značajna razlika između
ispitivane i kontrolne grupe u izgovoru glasova D i R.
Zaključak. Kod dece u osnovnoškolskom uzrastu koja mucaju kao
i kod one koja ne mucaju prisutan je određeni stepen nemogućnosti
pravilnog izvođenja pokreta oralne praksije kao i nepravilna
artikulacija. Nije dokazano da disfunkcija orofacijalne muskulature
značajno utiče na pojavu mucanja.