МOTIVISANOST UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE ZA FIZIČKO VASPITANЈE U SLOBODNO VRIJEME

Abstract

Cilj ovog istraživanja bio je da se ispita da li i u kojoj mjeri socio-pedagoška obilježja učenika starijeg osnovnoškolskog uzrasta doprinose stepenu motivisanosti učenika za fizičko vaspitanje u slobodnom vremenu. Definisana socio-pedagoška obilježja učenika su: pol, razred koji pohađaju, školski uspjeh i uključenost učenika u vanškolske sportske aktivnosti. Populaciju čine učenici Osnovne škole “Branko Ćopić” Prnjavor (Republika Srpska, Bosna i Hercegovina). Uzorak čini ukupno 133 učenika od toga je: 45 (33,80%) učenika petih razreda, 42 (31,60%) učenika sedmih razreda i 46 (34,60%) učenika devetih razreda. U tu svrhu realizovano je kvantitativno istraživanje. Definisani zadaci istraživanja predstavljaju fundamentalne segmente problema i predmeta istraživanja. U istraživanju je primjenjen samostalno kreiran petostepeni skaler Likertovog tipa „Stavovi učenika za fizičko vaspitanje u slobodno vrijeme“ uz pomoć kojeg se utvrđivala procjena motivisanosti učenika za fizičko vaspitanje u slobodnom vremenu. Analizom relijabilnosti dobio se zadovoljavajući nivo pouzdanosti α=0,92. Uz pomoć anketnog upitnika „Anketni upitnik za učenike“ došlo se do saznanja o socio-pedagoškim obilježjima ispitanika, te na koji način učenici provode svoje slobodno vrijeme i koji je vremenski interval koji imaju u toku dana za slobodne aktivnosti. Dobijeni rezultati ukazuju da je motivisanost učenika osnovne škole za fizičko vaspitanje slaba. Blagi stepen motivacije za fizičko vaspitanje primjećen je tek kod vrlodobrih učenika.