BICIKLIZAM KAO SPORTSKO-REKREATIVNA AKTIVNOST

Abstract

Rekreativne aktivnosti svojim sredstvima, sadržajima i metodama imaju preventivno djelovanje na
pojave koje smanjuju radnu sposobnost, narašavaju zdravlje i dovode do pojave lokomotornih
disfunkcionalnosti. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (Global recomendations on Physical
activity for health, WHO, 2008/2013), tjelesna aktivnost kod odraslih osoba uključuje aktivnosti
tokom slobodnog vremena, transport (hodanje ili vožnja biciklom), aktivnosti na poslu, obavljanje
kućanskih poslova, igru, sportove, organizovano i individualno vježbanje te sve aktivnosti koje se
provode u krugu porodice, škole i sportske zajednice. Vožnja biciklom postaje sve popularnija
aktivnost u rekreativnom treningu, poželjno je da se provodi u prirodi na svježem zraku gdje je teren
raznolike konfiguracije, a upotreba velikih mišićnih grupa obogaćuje i čini biciklizam jednim od
najraširenijih oblika rekreacije u svijetu. Istraživanje je provedeno sa 12 ispitanica, starosti 35 ± 6
mjeseci, koje u toku istraživanja nisu bile uključene u neke druge sportsko-rekreativne aktivnosti.
Prije provođenja rekreativnog programa utvrđeno je inicijalno stanje varijabli funkcionalnih
sposobnosti i tjelesne kompozicije ispitanica ( Institut sporta Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta
Univerziteta u Banjoj Luci), te vrijednosti krvnih parametara (laboratorija Konzilijum), a nakon
provođenja programa utvrđeno je finalno stanje. Rekreativni trening programiran je za period od
dvanaest sedmica i podijeljen u tri osnovna makrociklusa, koji su se sastojali od četiri mikrociklusa -
tri mikrociklusa izgradnja, a četvrti regeneracija. Svi makrociklusi bili su programirani tako da je
svaki mikrociklus sadržao tri treninga. Četvrta sedmica u svim makrociklusima je bila sedmica
regeneracije koja se sastojala od lagane vožnje po ravnom u trajanju od 60 do 90 minuta. Na osnovu
dobijenih rezultata istraživanja može se reći da je ostvaren pozitivan efekat na promjene vo2max,
fitness indeksa kao i povećanja nivoa hemoglobina kao parametre funkcionalnih sposobnosti
ispitanica. Primjenjeni program u trajanju od 12 sedmica pozitivno je stimulisao rad srca i
organizma u cjelini te je doveo do poboljšanja u radu kardio vaskularnog sistema. Opterećenja koja
su realizovana u tom vremenskom periodu nisu dovela do značajnih promjena kod varijabli
morfoloških karakteristika tj. tjelesne kompozicije - FAT, FAT lijeva noga, FAT desna noga, TBW i
impedanca cijelog tijela što je u skladu sa većim brojem dosadašnjih istraživanja ove tematike i
otvara prostor za slična istraživanja pri čemu bi se mogli mijenjati parametri trajanja kao i samog
opterećenja u toku planiranog programa.