Značaj ultrazvučnog skrininga za dijagnostiku i liječenje razvojnog poremećaja kuka

Authors

  • Marinko Domuzin Klinika za traumatologiju, Klinički centar Banja Luka
  • Slavko Grbić Klinika za traumatologiju, Klinički centar Banja Luka
  • Aleksandar Jakovljević Klinika „S-tetik“, Banja Luka
  • Predrag Grubor Klinika za traumatologiju, Klinički centar Banja Luka,
  • Darko Jović Klinika „S-tetik“, Banja Luka
  • Milorad Maran Klinika za traumatologiju, Klinički centar Banja Luka,
  • Milan Grubor Medicinski fakultet Univerzitet u Banja Luci
  • Milić Lazić Dom zdravlja Prijedor

DOI:

https://doi.org/10.7251/BII1402044D

Abstract

Uvod. Uvođenje ultrazvuka u dijagnostiku razvojnog poremećaja kuka
(RPK) osamdesetih godina prošlog vijeka doprinijelo je njegovom ranom
otkrivanju, a time i liječenju ovog poremećaja. Klinički pregled se pokazao
nedovoljnim za uspješno liječenje. RPK je češći kod djevojčica, a različito
je zastupljen i regionalno. Na nastanak RPK utiču egzogeni i endogeni
faktori. Cilj rada je bio da se utvrdi učestalost RPK dijagnostikovanih u Klinici
za ortopediju i traumatologiju KC Banja Luka kod djece do navršene jedne
godine i uspješnost liječenja neoperativnim putem.
Metode. U kabinetu za ultrazvuk (UZV) Klinike za traumatologiju aparatom
„LOGIQ 5“ od januara do juna 2008.godine pregledano je 506 beba standardnom
metodom po Grafu. Kod djece sa nestabilnim kukovima korišten
je četverofazni sonoscrining (Harcke-Graf-Clarke). U postupku kontrole djece
nakon aplikacije Pavlikovih remenčića primjenjivan je i prednji pristup
po Suzukiju. Pored UZV dijagnostike korištena je i radiografija. Za statističku
obradu podataka korišten je analitičko-statistički sistem SPSS verzija 18.
Rezultati. U prvih šest mjeseci pregledano je 506 djece među kojima je uzrasta
od jednog mjeseca bilo 350 (69%), dva mjeseca 9 (17,9%), između drugog i
četvrtog 48 (9,4%), preko četvrtog 17 (3,3%). Od ukupnog broja pregledanih
više je bilo ženske djece, 293 (58%). Dominantan tip kuka je bio Ib po
Grafu, 342 (67,2%), a tip IIIb i IV nisu nađeni u ispitivanoj grupi. Dodatna
dijagnostika je bila potrebna kod 68 (13,4%) djece. Praćeno je 56 (11,06%)
odojčadi, od toga 53 (10,47%) djevojčice. Liječenje Pavlikovim remenčićima
provedeno je kod 9 (17,78%) odojčadi, gips u humanom položaju kod 2 (3,57%)
odojčeta, a u jednom slučaju (1,78%) je primjenjivana trakcija, a potom gips
u humanom položaju. Srednja vrijednost ugla alfa na kraju liječenja desno
62°, lijevo 60°, a beta 53° desno i 58° lijevo.
Zaključak. Klinička incidenca RPK u ispitivanoj grupi bila je 11,06%, a ultrazvučna
1,77%. Dodatna dijagnostika je rađena kod 68 (13,4%) djece, a liječenje
RPK je bilo isključivo neoperativno.

Published

2014-12-01