Primjena cistatina C u određivanju jačine glomerularne filtracije kod oboljelih od tipa 2 dijabetes melitusa

Abstract

Uvod. Funkcija bubrega se u praksi najčešće procjenjuje izračunavanjem jačine
glomerularne filtracije (JGF) na osnovu koncentracije kreatinina u serumu.
Primjena relativno novijeg parametra, cistatina C pokazala se pouzdanom i
osjetljivom u procjeni bubrežne funkcije. Cilj rada je bio da se kod oboljelih
od dijabetes melitusa (DM) tipa 2 odredi JGF pomoću 24-časovnog klirensa
kreatinina, primjenom jednačina iz serumskog kreatinina i cistatina C, te da
se utvrdi stepen senzitivnosti i specifičnosti primjenjenih metoda.
Metode. Šezdeset ispitanika, dobi od 40-70 godina starosti, podijeljeno je u
dvije grupe od po 30 ispitanika: grupa oboljelih od DM tipa 2 i kontrolna
grupa. Za određivanje JGF korišćen je 24-časovni klirens kreatinina, jednačine
prema Modification of Diet in Renal Disease (MDRD) za kreatinin i Chronic Kidney
Disease Epidemiology (CKD-EPI) za cistatin C.
Rezultati. Prosječne vrijednosti serumskog cistatina C su bile statistički
značajno više kod oboljelih od DM u poređenju sa kontrolnom grupom (p
<0,001). Utvrđena je statistički visoko značajna pozitivna korelacija između
JGF izračunate pomoću jednačina koje koriste koncentracije kreatinina i
cistatina C u serumu (r =0,74, p< 0,001). Jednačina po CKD-EPI pokazala je
veću senzitivnost i specifičnost kod svih ispitanika. Ova senzitivnost je bila
izraženija kod oboljelih od DM i iznosila je za CKD-EPI 0,938, za MDRD 0,878,
za 24-časovni klirens kreatinina 0,818, a specifičnost za CKD-EPI 0,878, za
MDRD 0,867, a za 24-časovni klirens kreatinina 0,802.
Zaključak. Koncentracija cistatina C u serumu se pokazala kao pouzdan,
senzitivan i specifičan parametar za izračunavanje JGF, posebno osjetljiv kod
osoba sa blagim smanjenjem funkcije bubrega.