Uticaj korekcije anemije bolesnika sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom na kardiovaskularni sistem

Abstract

Uvod. Anemija je česta komplikacija hronične bubrežne insuficijencije, anjen glavni uzrok je nedovoljno stvaranje eritropoetina. Anemija predstavljaznačajan faktor rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti. Cilj rada je bioda se ispita oporavak anemije tokom primjene humanog rekombinovanogeritropoetina kod bolesnika sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom u predijaliznomperiodu i uticaj korekcije anemije na kardiovaskularne promjene.Metode. U prospektivnoj studiji praćeno je 20 bolesnika (13 muškaraca isedam žena) sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom u predijaliznoj fazitokom jedne godine. Bolesnici su podijeljeni u tri grupe prema jačini glomerulskefiltracije (JGF) i u dvije podgrupe - bolesnici sa i bez dijabetesa. JGF jeprocjenjena pomoću Cockroft-Gault formule. Težina anemije određivana jena osnovu vrijednosti hemoglobina i hematokrita. Kardiovaskularni status jepraćen EKG i EHO pregledima srca na početku studije i poslije godinu dana.Statistička obrada rađena je primjenom Studentov-og t-test, analize varijanse,Pearson-ovog koeficijenta korelacija uz korišćenje programa SPSS 12.Rezultati. Prije započinjanja liječenja anemije kod svih bolesnika vrijednostihemoglobina (Hb) i hematokrita (Hct) su ukazivale na težak stepen anemije.Bolesnicima je ordiniran eritropoetin-beta. Poslije mjesec dana liječenja kodsvih je došlo do statistički značajnog porasta Hb i Hct, a poslije tri mjesecapostignuta je ciljna vrijednost Hb i Hct. U ispitanoj grupi bolesnika, svi su semjednog, imali značajnu hipertofiju lijeve komore koja je utvđena ehosonografskiprije početka ispitivanja. Poslije godinu dana liječenja anemije postignutaje statistički značajna regresija mase lijeve komore (MLK) od 267,2g/m2 do212,5g/m2 pri prosječnoj promjeni koncentracije Hb od 9 g/l na 12,5 g /dl.Kod bolesnika koji nisu imali dijabetes, prosječan Hb bio je 8,9 g /dl i povećaose na 12,2g /dl, a prosječna MLK se smanjila od 293,3 g/1,73 m2 na 222,9g/1,73 m2, dok je kod dijabetičara prosječna vrijednost Hb porasla sa 9,0 g /dl na 12,6 g /dl, a MLK se smanjila od 231,1 g/1,73 m2 do 198,1 g/1,73 m2.Zaključak. Liječenje eritropoetinom u predijaliznom periodu omogućilo jestatistički visoko značajnu korekciju anemije. Oporavak anemije pratilo jesmanjenje hipertrofije lijeve komore, smanjenje manifestacija ishemije srca inormalizacija EKG nalaza.