USVOJENJE KROZ PRIZMU STRUĈNIH RADNIKA ORGANA STARATELJSTVA

Abstract

U radu su prikazani rezultati empirijskog istraţivanja ĉiji predmet predstavljaju stavovi
struĉnih radnika organa starateljstva o usvojenju kao obliku zaštite djeteta bez roditeljskog staranja.
Cilj je bio ispitati stavove i mišljenja struĉnih radnika o znaĉajnim pitanjima koja se tiĉu usvojenja i
utvrditi da li radno iskustvo i zanimanje utiĉu na percepciju i kreiranje njihovih stavova. Uzorak
istraţivanja (N= 215) ĉinili su struĉni radnici zaposleni u centrima za socijalni rad u Republici
Srpskoj. U istraţivanju je primijenjena metoda ispitivanje, tehnika anketiranje, pomoću instrumenta
Upitnik, namjenski konstruisanog za potrebe ovog istraţivanja.
Rezultati istraţivanja su pokazali da ne postoji razlika u stavovima i mišljenjima struĉnih radnika
organa starateljstva o usvojenju u odnosu na njihovo zanimanje i radno iskustvo. Više od polovine
struĉnih radnika smatra da najbolji interes djeteta treba da bude osnov za zasnivanje usvojenja i da je
neophodno povećati starosnu granicu usvojenika za potpuno usvojenje, dok je više od dvije trećine
ispitanika stava da svako dijete mora biti upoznato sa svojim porijeklom. Na osnovu rezultata moglo
se zakljuĉiti da radno iskustvo i zanimanje struĉnih radnika organa starateljstva nemaju znaĉajnu
ulogu u kreiranju njihovih stavova o usvojenju, da struĉni radnici usvojenje percipiraju kao
najadekvatniji oblik zaštite djeteta bez roditeljskog staranja, te da je praksa usvojenja iz perspektive
socijalnog rada fokusirana na najbolji interes djeteta, koji se stavlja ispred interesa usvojilaca.