USVOJENJE KROZ PRIZMU STRUĈNIH RADNIKA ORGANA STARATELJSTVA

Abstract

U radu su prikazani rezultati empirijskog istraţivanja ĉiji predmet predstavljaju stavovi struĉnih radnika organa starateljstva o usvojenju kao obliku zaštite djeteta bez roditeljskog staranja. Cilj je bio ispitati stavove i mišljenja struĉnih radnika o znaĉajnim pitanjima koja se tiĉu usvojenja i utvrditi da li radno iskustvo i zanimanje utiĉu na percepciju i kreiranje njihovih stavova. Uzorak istraţivanja (N= 215) ĉinili su struĉni radnici zaposleni u centrima za socijalni rad u Republici Srpskoj. U istraţivanju je primijenjena metoda ispitivanje, tehnika anketiranje, pomoću instrumenta Upitnik, namjenski konstruisanog za potrebe ovog istraţivanja. Rezultati istraţivanja su pokazali da ne postoji razlika u stavovima i mišljenjima struĉnih radnika organa starateljstva o usvojenju u odnosu na njihovo zanimanje i radno iskustvo. Više od polovine struĉnih radnika smatra da najbolji interes djeteta treba da bude osnov za zasnivanje usvojenja i da je neophodno povećati starosnu granicu usvojenika za potpuno usvojenje, dok je više od dvije trećine ispitanika stava da svako dijete mora biti upoznato sa svojim porijeklom. Na osnovu rezultata moglo se zakljuĉiti da radno iskustvo i zanimanje struĉnih radnika organa starateljstva nemaju znaĉajnu ulogu u kreiranju njihovih stavova o usvojenju, da struĉni radnici usvojenje percipiraju kao najadekvatniji oblik zaštite djeteta bez roditeljskog staranja, te da je praksa usvojenja iz perspektive socijalnog rada fokusirana na najbolji interes djeteta, koji se stavlja ispred interesa usvojilaca.