SVAKO DIJETE IMA PRAVO NA EMOCIONALNO OBRAZOVANJE Uĉitelj 21. vijeka
DOI:
https://doi.org/10.7251/ZCMZ0123676DAbstract
Djetinjstvo i adolescencija su kritiĉne taĉke u kojima nastaju osnovne emocionalne navike koje će kasnije upravljati njihovim ţivotima. Emocionalna inteligencija podrazumijeva osnovni talenat za ţivljenje, kao na primjer, kako zavladati emocionalnim impulsom, uoĉiti najdublja osjećanja kod drugih i kako uskladiti meĊusobne odnose. Kao što kaţe Aristotel: „Naljutiti se na pravu osobu, u pravoj mjeri, u pravo vrijeme, zbog valjanog razloga na pravi naĉin.“ Cilj rada je pokazati kako bi škole trebale zaposliti uĉitelje koji će napraviti programe kojima bi u cjelosti obrazovali uĉenike, spajajući u uĉionicama razum i srce.Prije svega, uĉitelji, odnosno nastavni kadar koji radi sa djecom, trebao bi dobro poznavati vlastite emocije i, s tim u vezi, u obrazovanje uĉitelja treba uvrstiti predmet koji se bavi emocijama. Jedino takvi, osposobljeni uĉitelji mogu raditi s djecom i formirati neke osnovne djelotvorne elemente, a koji bi ukljuĉivali: emocionalne vještine, saznajne vještine i vještine ponašanja. Zakljuĉak donosi osobine uĉitelja 21. vijeka, a programi koje bi koristili uĉitelji, ,pokazuju unapreĊenje emocionalne kompetencije, usmjereni su na izgradnju specifiĉnih vještina na podruĉju emocija, kognicija, te na socijalni, ponašajni i moralni razvoj. Stoga, ovi programi pozitivnog razvoja djece u ovoj kategoriji nastoje razviti sposobnosti upravljanja emocionalnim reakcijama ili strategije upravljanja sobom, ublaţavanja vlastitih neugodnih doţivljaja i tolerancije na frustraciju.