KOORDINISANA BRIGA O ZAVISNICIMA OD ALKOHOLA KROZ IZRADU NOVOG ZAKONA KOJI PRUŽA MOGUĆNOST ZA BOLJU PREVENCIJU NASILJA

Abstract

Reformski procesi u zdravstvenom sistemu Republike Srpske koji su počeli devedesetih
godina prošlog vijeka stvorili su napredniji i dostupniji sistem pružanja usluga zaštite mentalnog
zdravlja. Na primarnom nivou zdravstvene zaštite Centar za zaštitu mentalnog zdravlja je glavni
nosilac vanbolničke njege i zaštite i sveobuhvatnih promjena u mentalnom zdravlju u jedinicama
lokalne samouprave. Aktuelno, u Republici Srpskoj je registrovano 27 ovih Centara koji su dio
integralne službe domova zdravlja, sa dobrom geografskom raspodjelom. Određeni broj lica sa
smetnjama u mentalnom zdravlju (zavisnika od alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci)u procesu
liječenja zahtijevaju tretmane u hospitalnim uslovima, (klinika, bolnice, zavod).U skladu sa usvojenim
pozitivnim reformskim rješenjima očekivano je da se nakon sanacije i poboljšanja kliničke slike,
započeto bolničko liječenje nastavi u nadležnim Centrima, uz uključenost i drugih partnera u
zajednici. Svi akteri uključeni u proces liječenja zajedno treba da omoguće kontinuitet brige za lica sa
smetnjama u mentalnom zdravlju. Model zajedničkog planiranja otpusta lica sa smetnjama u
mentalnom zdravlju iz bolnice, predstavlja važan korak u procesu osiguranja kontinuiteta brige o
mentalnom zdravlju u zajednici. Model je obaveza zdravstvenih institucija prema Zakonu o zaštiti
mentalnog zdravlja Republike Srpske iz 2020 godine, član 42. Proces liječenja zavisnika od alkohola
je oduvijek u sebi sadržavao koordinisanu brigu kroz klubove liječenih zavisnika od alkohola.U
klubovima se uvijek procjenjivalo kakav je napredak u liječenju zavisnosti a porodice su bile
nezaobilazni dio u tretmanu. Klub liječenih zavisnika od alkohola grada Banja Luka je zadnjih 17
godina dobar primjer koordinisane brige, intersektorskog i intrasektorskog povezivanja. Unošenje
koordinisane brige i zajedničkog planiranja otpusta u Zakon je samo potvrda velike uloge
klubova.Održavanje apstinencije u lokalnoj zajednici kroz učešće u grupi podrške je značajan faktor
prevencije nasilja.