O TEORIJAMA, POLITIKAMA I PRAKSAMA BORBE PROTIV SIROMAŠTVA ILI SIROMAŠNIH? SOCIOLOŠKA ANALIZA

Abstract

tekstu će biti riječi o naučnim teorijama, politikama i praksama borbe protiv siromaštva,
a ključno pitanje kojim ćemo se baviti je da li diskursi, društvene strategije i akcije koje ciljaju na
smanjenje materijalne bijede rade za ili protiv siromašnih. Nema nikakve sumnje da je siromaštvo
sveprisutna realnost (i) u savremenom svijetu, da dobija iznenađujuće razmjere čak i u razvijenim
društvima, kao i da su pokušaji da se izađe na kraj sa ovim drušvenim izazovom uglavnom neuspješni.
Ljudi koji žive iskustvo siromaštva suočavaju se sa nizom nevolja počev od elementarne nemaštine
preko diskriminacije do nemogućnosti da ispolje svoje ljudske kapacitete, a to je, kako nas uče kritički
orijentisani sociolozi, jedan od najtežih zločina. Nadalje, kako dominatni naučni pristupi i ekspertske
inicijative, tako i normativna rješenja i prakse siromašnom po pravilu pripisuju odgovornost za
bivanje na društvenoj margini. U naučnim istraživanjima ućutkan je njegov glas, a primjena strategija
i mjera socijalne politike koje bi trebale da pomognu da se okonča siromaštvo, ograničena je na one
koji se upodobljavaju formalno i neformalno normiranom kalupu milosrđa. Drugačije kazano, nad
siromašnim se sprovodi otvoreno i simboličko nasilje. Paradoksalno, ono kao takvo nije notirano, iako
se dešava u vremenu koje obilježava opšteprihvaćeni diskurs o političkoj korektnosti i o vladavini
ljudskih prava.