(NE)VIDLJIVE ŽRTVE FEMICIDA U BOSNI I HERCEGOVINI, SRBIJI, SLOVENIJI, SJEVERNOJ MAKEDONIJI I HRVATSKOJ (2014–2024) – S POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU

Abstract

U Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sloveniji femicid još nije prepoznat kao posebno krivično
djelo, što žrtve čini institucionalno „nevidljivim”, dok je u Sjevernoj Makedoniji femicid inkriminisan
2023., odnosno u Hrvatskoj 2024., što ukazuje na kasniji, ali ipak postepeni korak ka priznavanju
ovog zločina kao zasebnog krivičnog djela. Zbog nedostupnosti podataka za Crnu Goru u periodu
2014–2018, ova država nije obuhvaćena analizom. Cilj ovog istraživanja bio je da se analiziraju i
uporede stope femicida u navedenim zemljama za period od 2014. do 2024. godine, koristeći podatke
o broju ubijenih žena prikupljene iz različitih izvora. Stope femicida izračunate su u okviru ovog
istraživanja. Rezultati t-testa ukazuju na statistički značajnu razliku u stopama femicida prije i poslije
pandemije COVID-19 u Bosni i Hercegovini, pri čemu je stopa bila viša nakon pandemije. ANOVA
test je pokazao statistički značajne razlike u stopama između pojedinih godina, dok regresioni model
nije identifikovao godine i pandemiju kao značajne prediktore, iako objašnjava 52,49% varijanse u
stopi femicida. Ovakav rezultat ukazuje na postojanje drugih faktora koji bolje objašnjavaju promjene.
U analiziranom periodu, najviša prosječna stopa femicida zabiljležena je u Srbiji, dok je najniža bila
u Hrvatskoj. Prognostički trend za Sjevernu Makedoniju i Hrvatsku za 2025–2026. godinu se gotovo
poklapa, sa procjenom stope između 0,4 i 0,5. Ove stope su niže u odnosu na Sloveniju i Srbiju, dok je
za Bosnu i Hercegovinu, procijenjena najviša stopa femicida u istom periodu, približno 0,7. Poređenje
domaćih i UN podataka za Bosnu i Hercegovinu pokazuje slične prosječne vrijednosti, ali različite
trendove: domaći podaci ukazuju na blagi porast, dok UN podaci pokazuju stabilan trend, što ukazuje
na potrebu za harmonizacijom metodoloških okvira na nacionalnom i međunarodnom nivou.