PSIHOLOGIJA I MEDIJI - U INTERAKCIJI ODGOVORNOG INFORMISANJA

Abstract

Posebnu pažnju javnosti, psihologa i drugih stručnjaka izazivaju uticaji medija i novih
digitalnih medija . Stalno propitivanje relacija masovnih medija i uticaja na razvoj najosjetljivijeg
dijela populacije čini se bitnim segmentom komunikacije psihologije i medija. Relacije psihologije i
medija prati veliki broja istraživanja, posebno medijskog istraživanja, u kom se težište promiče od
problema potrošenog na praćenju medija do kompleksa problema recepcije emitovanih sadržaja
odnosno njihovog uticaja na djecu, Tako se umjesto restriktivnog medijskog uticaja sve više zagovara
specifičan edukacijski pristup ili sintagma odgoja za medije. Medijski odgoj, obuhvata sve relevantne
oblike korištenja masovnih medija od tehničkog umijeća baratanja medijima do selekcioniranja i
razumijevanja ponuđenih sadržaja. Odrastanje nove generacije u miljeu različitih medijiskih sadržaja
i njihovog potencijalnog uticaja, neminovno mijenja i njihovu percepciju. Istraživanja u svijetu
pokazuju da 40% djece u prvoj godini gleda tv ili druge video sadrzaje, a do kraja druge godine 90%
djece, kod 83% djece oko 6 godine tv ekrani su svakodnevnica, a doticaji sa interenetom kod djece do
6 godina oko 50%...Stoga rani doticaj sa svijetom digitalnih medija i njihova rastuća prisutnost
donosi brojne izazove roditeljima, vaspitačima, nastavnicima. Kako djecu i mlade u dobi intenzivnog
rasta i razvoja zastiti, su pitanja koja svakodnevno postavljamo. Dostupna istraživanja daju odgovore
o ulozi i uticaju digitalnih medija, ali nam ne daju odgovore kako će se dugoročni uticaji odraziti na
razvoj. Iako nam donose spoznaje o pozitivnom uticaju savremene tehnologije u ranom djetinjstvu,
donose nam takođe i spoznaje o značajnim rizicima. Stoga se dijalog psihologije i medija čini
neophodan u vremenu brzog razvoja digitalnih medija, kao najbržeg komunikacionog kanala prenosa
informacija, u cilju izbjegavanja medijskog sljepila i podrške medijskoj pismenosti svih.