RESOCIJALIZACIJA ZATVORENIKA TIJEKOM IZVRŠAVANJA KAZNE ZATVORA, SA OSVRTOM NA OSUĐENE ŽENE

Abstract

Za resocijalizaciju možemo kazati da je to jedan proces osnaživanja osobe i njegove obitelji
kako bi se mogli uspješno nositi s iskustvom izdržavanja kazne zatvora te prilikom povratka u
zajednicu organizirati si život na društveno prihvatljiv način. Osim navedenog za uspješnu
resocijalizaciju i reintegraciju potrebna je podrška u zajednici za pojedinca i obitelj, te snažna
suradnja i razmjena informacija među svim relevantnim dionicima s naglaskom na one koji su
direktno uključeni u rad. Posebno valja naglasiti da rehabilitacijski pristup pretpostavlja
individualizaciju kazne svakog zatvorenika izradom pojedinačnog programa izvršavanja kazne
zatvora te provođenja niza specijaliziranih programa tretmana. Da bi se postiglo naprijed navedeno,
zakon propisuje provođenje općih i posebnih programa za zatvorenike u svrhu njihove resocijalizacije
i rehabilitacije. Kada govorimo o općim programima valja naglasiti da se oni odnose se na rad,
obrazovanje i organizaciju slobodnog vremena zatvorenika te provode se prema svim zatvorenicima,
dok posebni programi podrazumijevaju grupni i individualni psihosocijalni tretman zatvorenika te
odnose se na određene kategorije zatvorenika. Tema ovoga rada odnosi se na analizu resocijalizacije
zatvorenika tijekom njihova izdržavanja zatvorske kazne. Riječ je o vrlo aktualnoj problematici, koja
ima osobit značaj za neko društvo, a time i ekonomiju. Zatvorenici nakon izdržavanja zatvorske kazne
imaju drugačiji tretman od strane ostatka društva. Žene obično čine veoma mali dio ukupne zatvorske
populacije, iako je njihov broj u porastu u nekim zemljama. Prema ovim subjektima postoje određena
skeptična uvjerenja, koja dodatno otežavaju njihovu resocijalizaciju ili ponovno uključivanje u društvo
i svakodnevni život. U tu svrhu važno je, osim adekvatne rehabilitacije istih, provesti i učinkoviti
proces resocijalizacije.