CYBER NASILJE NAD ŽENAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Abstract

Cyber nasilje nad ženama u Republici Hrvatskoj postaje sve izraženiji problem s razvojem
digitalnih tehnologija i društvenih mreža. Uvođenje digitalnih tehnologija u svakodnevni život
omogućilo je nove načine komunikacije i povezivanja, ali istovremeno otvorilo prostor za zloupotrebu
i nasilje. Cyber nasilje uključuje različite oblike uznemiravanja, prijetnji, ucjena i narušavanja
privatnosti putem interneta, te povlačenje žrtve iz digitalnih i društvenih prostora čime se smanjuje
njihova vidljivost u javnom životu te ograničava profesionalni i osobni život. Jedan od najčešćih
oblika cyber nasilja u Hrvatskoj je online seksualno uznemiravanje. To uključuje neželjene seksualne
poruke, prijetnje objavljivanjem intimnih sadržaja te osvetničku pornografiju. Ovakvi napadi često
imaju ozbiljne posljedice, uključujući psihološki stres, anksioznost i depresiju, dok neke žrtve
doživljavaju društvenu stigmatizaciju, gube posao, doživljavaju sram i strah. Osim seksualnog
uznemiravanja, sve češći je i cyber stalking, doxxing i drugo. Hrvatska svojim zakonima tek
posljednjih godina ozbiljnije prepoznaje cyber nasilje kao ozbiljan društveni problem. Kazneni zakon
uključuje odredbe koje kriminaliziraju određene oblike digitalnog nasilja, poput stalkinga i
neovlaštenog snimanja, te distribucije sadržaja. Pravna praksa pokazuje da su kazne blage, a procesi
dugotrajni, zbog čega se žene ne odlučuju prijaviti nasilje. Institucije nisu dovoljno educirane ili
resursima opremljene za adekvatno rješavanje cyber nasilja. Civilne organizacije u Hrvatskoj igraju
važnu ulogu u podizanju svijesti i pružanju podrške žrtvama cyber nasilja. Određene organizacije
provode kampanje, nude pravnu i psihološku pomoć te zagovaraju bolje zakonodavne mjere. Unatoč
tome, problem ostaje raširen, a mnoge žene još uvijek ne znaju kako se zaštititi ili kome se obratiti za
pomoć. Kako bi se cyber nasilje nad ženama smanjilo, potrebna je sustavna reakcija koja uključuje
strože zakone i brže procesuiranje počinitelja, bolju edukaciju institucija i podizanje svijesti javnosti o
cyber nasilju. Kombinacijom tih mjera može se osigurati sigurnije digitalno okruženje za žene i
spriječiti daljnja cyber nasilja.