PREVENCIJA ONLINE NASILJA MEĐU MLADIMA: MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST ILI ZABRANA DRUŠTVENIH MREŽA?

Abstract

Društvene mreže predstavljaju važan segment digitalnog života u savremenom društvu. Kao dominantan prostor komunikacije i kreativnog izraza među mladima, društvene mreže se zloupotrebljavaju i kao sredstvo cyberbullying-a uz ozbiljne psihološke posljedice. Dodatno, algoritmi društvenih mreža određuju vidljivost sadržaja prema kriterijima veće interaktivnosti, što doprinosi širenju nasilnog ili štetnog ponašanja u digitalnom prostoru. S pojavom umjetne inteligencije javljaju se i novi izazovi, zbog čega je važno osigurati da se na institucionalnom nivou donose pravovremene, informisane odluke o najprikladnijim strategijama i regulativnim pristupima da bi se zaštitila djeca i mladi kao posebno ranjive društvene grupe. Kao odgovor na društvenu zabrinutost u vezi sa negativnim uticajem socijalnih mreža na sigurnost i razvoj djece i adolescenata, na globalnom nivou je primjetan trend uvođenja zabrane ili razmatranja restrikcija za korištenje društvenih mreža maloljetnim osobama. Mjerama se nastoje, između ostalog, ukinuti i digitalni kanali cyberbullying-a i smanjiti rizici za izloženost neprikladnim ili štetnim sadržajima. Kao dodatni argumenti navode se psihološka dobrobit mladih i podsticaj za vršnjačku socijalizaciju uživo. Alternativni pristup podrazumijeva kontinuirano provođenje edukacije kroz programe medijske i informacijske pismenosti (MIL) koji imaju za cilj jačanje digitalne otpornosti mladih osoba. Navedeni programi nastoje kod mladih razviti kritičko razumijevanje digitalnih medija, odgovorno online ponašanje te sposobnost prepoznavanja i reagovanja na različite oblike digitalnog nasilja. Ovaj rad polazi od dva navedena pristupa u nastojanju da doprinese boljem razumijevanju učinkovitosti regulatornih, odnosno, edukativnih mjera u suzbijanju online nasilja među mladima, kao i umanjivanju potencijalnih rizika i negativnih posljedica po njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Temelji se na analizi relevantne naučne literature i komparativnom pregledu savremenih regulatornih i obrazovnih pristupa u prevenciji online nasilja među mladima. U tom kontekstu postavlja se pitanje u kojoj mjeri restriktivne mjere, poput zabrane društvenih mreža, dugoročno doprinose smanjenju online nasilja među mladima u odnosu na edukativne pristupe koji se temelje na razvoju medijske i informacijske pismenosti.