ZLOUPORABA SREDSTAVA OVISNOSTI KAO RIZIČNI ČIMBENIK MALOLJETNIČKE DELINKVENCIJE

Abstract

Zlouporaba sredstava ovisnosti među mladima predstavlja jedan od najznačajnijih prediktora maloljetničke delinkvencije, a njezina povezanost s mentalnim zdravljem i socijalnim okruženjem zahtijeva sveobuhvatan i interdisciplinaran pristup. Ovisnost o alkoholu, psihoaktivnim tvarima i novim oblicima ponašajnih ovisnosti često se javlja u kontekstu emocionalne nestabilnosti, impulzivnosti, mentalnih poremećaja te disfunkcionalnih obiteljskih i školskih odnosa, što značajno povećava rizik od devijantnog i kriminalnog ponašanja. Maloljetnička delinkvencija ne može se promatrati isključivo kroz prizmu kaznenog prava, ona je posljedica složenih psihosocijalnih i zdravstvenih čimbenika koji zahtijevaju integrirane strategije prevencije i resocijalizacije. Autori u radu analiziraju domaću i međunarodnu znanstvenu i stručnu literaturu, uključujući empirijske studije, statističke podatke nacionalnih institucija i izvještaje organizacija poput WHO-a, EMCDDA-e (EUDA-e) i ESPAD-a. Primijenjena kombinacija kvantitativnih i kvalitativnih metoda omogućuje mjerenje i usporedbu rizičnih čimbenika maloljetničkog kriminaliteta kroz statističke pokazatelje, dok kvalitativna analiza, kroz pregled literature, kaznenopravnih okvira (posebno Zakona o sudovima za mladež) i komparativnih europskih praksi, pruža dublje razumijevanje uzroka, konteksta i mogućih intervencija. Rad jasno identificira ključne rizične čimbenike: zlouporabu psihoaktivnih tvari, nizak obrazovni status, disfunkcionalne obitelji i snažan pritisak vršnjaka, naglašavajući potrebu za multidisciplinarnim individualiziranim i integriranim pristupom prema maloljetnim počiniteljima. Empirijski nalazi potvrđuju snažnu povezanost između rane zlouporabe tvari i razvoja antisocijalnih i devijantnih obrazaca ponašanja. Učinkovita prevencija zahtijeva koordinirane programe koji povezuju obrazovne, zdravstvene, socijalne i pravosudne institucije, kroz edukaciju roditelja i stručnih suradnika te djelovanje multidisciplinarnih timova u zajednici. Sustavan i strateški pristup značajno doprinosi smanjenju recidivizma, očuvanju mentalnog zdravlja mladih i osnaživanju socijalne uključenosti, stvarajući uvjete za uspješnu reintegraciju u društvo.