SPECIJALNA I GENERALNA PREVENCIJA SEKSUALNOG NASILJA NAD DJECOM U BOSNI I HERCEGOVINI

Abstract

Kada se kaže nasilje nad djecom, pravo Evropske unije razlikuje: zlostavljanje, maltretiranje, nasilje mladih (nasilje bandi), nasilje intimnog partnera, nasilje u porodici, seksualno i emocionalno nasilje. Većinu ovih oblika nasilja nad djecom Bosna i Hercegovina nije definisala kao krivična djela niti je usvojila jedinstvene kazne za ista krivična djela, što učiniocima zločina omogućava da budu blaže kažnjeni ili izbjegnu kaznu. U zemlji u kojoj ne postoji ujednačena zakonska regulativa u vezi sa sprječavanjem i suzbijanjem seksualnog nasilja i posebno seksualnog nasilja nad djecom, zbog različite definicije ne samo krivičnih djela već i kazni za određene zločine u entitetima i Brčko Distriktu, logičan je slijed izostanak generalne prevencije, jer će učinioci zločina koristiti ovu neusklađenost zakonodavstva da bi izbjegli krivičnu odgovornost ili bili blaže kažnjeni. Blaga kaznena politika potiče učinioce zločina na ponovno izvršenje zločina, jer primjena uslovnog kažnjavanja i instituta sporazuma o krivici ne ostvaruju ni specijanlnu ni generanu prevenciju. Zakonodavsvo ne omogućava uspostavljane jedinstvene politike u vezi sa sprječavanjem i suzbijanjem seksualnog nasilja nad djecom. Pored toga, propisani rok zastare onemogućava ovoj djeci od 14 godina, da se sa 20 ili više godina, kada postanu psihofizički zreli i finansijski sposobni - odluče se za progon i procesuiranje odgovornih za izvršeno seksualno nasilje.Izostanak kazne ili „blaga kaznena politika“ pogoduju recidivu i eskalaciji seksualnog nasilja nad djecom, tako da seksualno nasilje izlazi iz okvira „konvencionalnog zločina“ i sve češće i u većem broju biva „trgovina djecom radi seksualne eksploatacije“ bilo da se radi o seksualnom nasilju putem digitalnih tehnologija ili obljubi djece zloupotrebom službenog položaja ili njihovom navođenju na prostituciju i iskorištavanju radi „dječije pornografije“. Viktimizacija seksualnim nasiljem je javno-zdravstveni i društveni problem sa negativnim posljedicama za mentalno i fizičko zdravlje djeteta i žrtve u većini slučajeva boluju od „sindroma silovanja“, ali i nekih polno prenosivih bolesti, poput HIV-a, i to doživotno.