IZMEĐU EKRANA I DIJALOGA: OBRAZOVANJE I KVALITETA ŽIVOTA GENERACIJE ALFA I GENERACIJE BETA

Abstract

Suvremene obrazovne politike i pedagoške prakse suočene su s izazovima odgoja i obrazovanja novih generacija – generacije Alfa i nadolazeće generacije Beta – čije se djetinjstvo i mladost odvijaju u kontekstu intenzivne digitalne uronjenosti, ubrzanih društvenih promjena, redefinicije temeljnih životnih vrijednosti i transformacije tradicionalnih obrazaca socijalizacije. U takvim okolnostima obrazovanje se ne može promatrati isključivo kao prostor prijenosa znanja, već kao ključan društveni i pedagoški mehanizam unapređenja kvalitete života djece i mladih. Rad polazi od analize specifičnosti generacije Alfa i generacije Beta kako bi se kritički sagledala povezanost odgojno-obrazovnih praksi, dobrobiti i formiranja identiteta u uvjetima u kojima su privatnost, identitet i autentičnost izrazito fluidni i promjenjivi koncepti. Središnja teza rada jest da unapređenje kvalitete života pripadnika ovih generacija zahtijeva razvoj fleksibilnih, inkluzivnih i kritički usmjerenih odgojno-obrazovnih pristupa koji potiču aktivnu participaciju učenika, razvoj emocionalnih i socijalnih kompetencija te odgovorno, etički utemeljeno korištenje digitalnih tehnologija i sustava umjetne inteligencije koji sve više sudjeluju u odgojno-obrazovnim procesima. Posebna se pozornost posvećuje ulozi škole kao zajednice učenja i dijaloga, koja može doprinijeti osjećaju sigurnosti, pripadnosti i smisla u fragmentiranoj digitalnoj svakodnevici, otvarajući prostor za promišljanje inovativnih modela koji odgojno-obrazovni proces ne promatraju kao izvor pritiska, nego kao resurs otpornosti, smisla i društveno odgovorne budućnosti. Zaključno se ističe kako odgoj i obrazovanje usmjereno na kvalitetu života trebaju počivati na načelima participacije, pravednosti i pedagoške brige, uz učitelja kao ključnog pedagoškog aktera i kritičkog medijatora između tradicije, suvremenih izazova i budućih društvenih potreba.