ZAKONSKA REGULATIVA PRIMJENA MJERA PRISILE U BOSNI I HERCEGOVINI

Abstract

Mjere prisile podrazumijevaju prisilnu hospitalizaciju i fizičko ograničenje kretanja mentalno oboljelih osoba. Navedene mjere se sprovode u situacijama kada se radi o mentalno oboljelim licima, koja zbog prirode svog poremećaja, nemaju adekvatan uvid u svoje psihičko stanje i koja zbog svojih postupaka, predstavljaju ozbiljnu opasnost po sebe ili po okolinu. Iz tog razloga je zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi jedini način da se obezbijedi neophodna medicinska mjera, a u skladu sa Zakonom o zaštiti mentalnog zdravlja. Navedne mjere sprovodi specijalista psihijatrije ili specijalista dječije i adolescentne psihijatrije. Podaci o mjerama obavezno se upisuju u medicinsku dokumentaciju. Brojne države u zakonodavstvu posebnu pažnju poklanjaju zaštiti osoba sa mentalnim oboljenjima kako ne bi došlo do zloupotrebe ovih mjera. Zakonski okvir i procedura koja definiše mjere prisile razlikuje se od države do države. Etički gledano primjena mjera prisile predstavlja narušavanje autonomije pacijenta i maksimalni napori bi se trebali uložiti u izbjegavanje upotrebe ovih mjera ukoliko je to u datom trenutku moguće. Dio problema se može izbjeći poznavanjem zakonskih odredbi vezanih za mentalno oboljele osobe, a dio problema se može izbjeći i nultom tolerancijom za bilo kakvo kršenje etičkog kodeksa ljekarske ili sestrinske prakse. Cilj ovog rada je objasniti zakonsku regulativu zaštite osoba s mentalnim poremećajima primjenom navedenih mjera. Takođe je važna i edukacija osoblja za rad sa takvim pacijentima i empatičan odnos prema njihovim problemima.