STIGMATIZACIJE DJECE I MLADIH S PROBLEMIMA U PONAŠANJU

Abstract

Stigmatizacija je kompleksan društveni proces (Goffman, 1963; Link & Phelan, 2001) koji djecu s problemima u ponašanju svrstava u kategoriju 'drugih', što vodi do njihovog etiketiranja, socijalne distance i diskriminacije. Ova stigma, često proizašla iz neznanja i straha, manifestira se u školi, obitelji, medijima i internalizira kao samo-stigmatizacija, s ozbiljnim posljedicama na psihosocijalno zdravlje i razvoj djeteta. Suvremeni pristupi naglašavaju potrebu za pomakom s medicinskog (deficitnog) modela prema bio-psihosocijalnom i inkluzivnom modelu. Cilj ovog istraživanja jest ispitati proces i ishode participativne, umjetnički utemeljene intervencije u borbi protiv stigmatizacije djece i mladih s problemima u ponašanju, kroz studiju slučaja Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola. Primijenjena je kvalitativna metodologija studije slučaja. Podaci su prikupljani kroz participativnu akciju unutar programa UPSHIFT, uključujući art brut radionice, fokus-grupne razgovore s djecom i mladima te analizu njihovih umjetničkih i tekstualnih radova. Istraživanje je identificiralo dvije ključne teme. Prvo, participativni umjetnički pristup (art brut) pokazao se kao moćan alat za dekonstrukciju stigme, omogućavajući djeci da izraze i transformiraju svoja iskustva te postanu autori vlastitog narativa. Drugo, ovaj proces rezultirao je stvaranjem praktičnih, multidisciplinarnih alata (slikovnica "Moje ime je...", priručnici) koji nude konkretne smjernice za različite dionike u prevenciji stigmatizacije. Studija potvrđuje da se učinkovita borba protiv stigme temelji na uključivanju glasa djeteta i kreativnog izraza. Participativni model, zasnovan na umjetnosti, ne samo da jača otpornost pojedinca već stvara autentične resurse koji potiču promjenu percepcije i prakse u široj zajednici, promičući inkluzivnije društvo.