VIDEO IGRE U SOCIJALNOPEDAGOŠKOM RADU S DJECOM I MLADIMA: ISTRAŽIVANJA I IMPLIKACIJE ZA PRAKSU

Abstract

Digitalno okruženje u kojem odrastaju djeca i mladi značajno oblikuje njihove obrasce komunikacije, učenja, emocionalne regulacije i socijalnih interakcija. Odrastanje u kontekstu stalne digitalne povezanosti, brzog protoka informacija i obilja interaktivnih sadržaja zahtijeva prilagodbu odgojno-obrazovnih pristupa. Takva prilagodba ne podrazumijeva promjenu temeljnih odgojnih vrijednosti, poput poštovanja, suradnje i samokontrole, već razvoj metoda koje su bliže svakodnevnom iskustvu mladih. U tom kontekstu videoigre, osobito digitalne verzije društvenih igara, predstavljaju potencijalno vrijedan, ali još uvijek nedovoljno sustavno korišten alat u socijalnopedagoškom radu s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju, uključujući ADHD, opozicijski prkosni poremećaj (OPP), socijalnu anksioznost i izraženu impulzivnost. Iako suvremena istraživanja sve češće ispituju psihosocijalne učinke videoigara, njihova strukturirana primjena u socijalnopedagoškim intervencijama i dalje ostaje relativno nedovoljno konceptualizirana i empirijski istražena. Dosadašnja istraživanja pokazuju da videoigre mogu poticati razvoj kognitivnih, socijalnih i emocionalnih kompetencija, uključujući planiranje, donošenje odluka, samokontrolu, suradnju i emocionalnu regulaciju (Granic, Lobel i Engels, 2014). Posebno su relevantne digitalne adaptacije društvenih igara (npr. Wingspan, Cascadia, Carcassonne, 7 Wonders, Clank!, Ticket to Ride), koje kombiniraju strateško planiranje i socijalnu interakciju te olakšavaju razumijevanje pravila kroz automatiziranu provjeru poteza i jasnu vizualnu strukturu. Istraživanja također pokazuju da intervencije temeljene na društvenim igrama mogu doprinijeti poboljšanju izvršnih funkcija i smanjenju problema u ponašanju kod djece s ADHD-om (Estrada-Plana i sur., 2019). Istodobno, literatura upozorava na potencijalne rizike povezane s prekomjernom upotrebom videoigara. Istraživanja bilježe poboljšanja u inhibicijskoj kontroli i radnom pamćenju, ali i veću pojavnost simptoma ADHD-a i problema s pažnjom kod djece koja intenzivnije igraju videoigre (Chaarani i sur., 2022). Meta-analize također ukazuju na rastuću prevalenciju gaming disordera među adolescentima (Satapathy i sur., 2025). Razlike između pozitivnih i negativnih ishoda uvelike ovise o kontekstu korištenja: strukturirane terapijske igre mogu pozitivno djelovati na pažnju i samokontrolu (Lin i sur., 2025), dok nekontrolirana uporaba komercijalnih igara može povećati rizik problematične uporabe, osobito kod mladih s ADHD-om (Isorna Folgar i sur., 2024). Cilj rada je analizirati razvojne potencijale i rizike videoigara u socijalnopedagoškom radu s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju te ponuditi smjernice za njihovu sigurnu i pedagoški utemeljenu primjenu. Poseban naglasak stavlja se na mogućnosti primjene digitalnih društvenih igara kao strukturiranog alata u socijalnopedagoškim intervencijama. Rad se temelji na kritičkoj analizi suvremene znanstvene literature o psihosocijalnim učincima videoigara i njihovom potencijalu u socijalnopedagoškom radu. Rad doprinosi boljem razumijevanju mogućnosti primjene digitalnih igara u radu s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju.