VASPITANJE U VRLINI KAO PREVENCIJA NASILJA U FILOZOFIJAMA PLATONA I ARISTOTELA

Abstract

Ovaj rad propituje filozofsko-pedagoške koncepte Platona i Aristotela, fokusirajući se na vaspitanje u vrlini kao primarnom mehanizmu za prevenciju nasilja kod djece i mladih. Ova dva filozofa polaze od pretpostavke da nasilje u društvu se javlja kao direktna posljedica neadekvatnog moralnog razvoja pojedinca. U prvom dijelu rada, se analizira Platonovo učenje o važnosti ranog djetinjstva, gdje se kroz sistematsku primjenu rigoroznog sistema vaspitanja u vrlini ispravno oblikuje dječija duša, sprečavajući razvoj agresivnih impulsa. Platonovo učenje se temelji na postizanju harmonije razuma i nagona, kao jedini put ka mirnoj zajednici. U drugom dijelu rada, fokus se pomjera na Aristotelovu praktičnu etiku, gdje se vaspitanje shvata kao proces reprezentacije vrlina kroz svakodnevno djelovanje. Za Aristotela, vrlina nije urođena, već se postiže navikom; stoga je rano vaspitanje ključno za formiranje karaktera. Platon i Aristotel smatraju da je vaspitanje i obrazovanje u duhu vrline najsnažnije moralno-političko oruđe. Antička filozofija nam je pružila dobre temelje za savremeni obrazovni sistem, sugerišući da se borba protiv nasilja mora premjestiti iz sfere kaznene politike u sferu obrazovanja i vaspitanja.